Zar ni žohari u tanjuru nisu briga Ministarstva pravosuđa?

U izvještaju Općinskog kaznenog suda u Zagrebu (OKZ) iz 2011. godine o nadzoru u Odgojnom zavodu Turopolje navodi se da “svi maloljetnici imaju identične primjedbe (komarci, žohari u tanjuru, štakori u čučavcima, nesnosan smrad u sanitarnom čvoru). Povećan je broj recidivista nakon provedenog tretmana u OZ Turopolje”. U izvještaju iz 2010. navodi se: “U ovom trenutku nedostaju dva službenika, odgojne skupine su prevelike da bi se realizirale pojačane odgojne mjere. Sadržaj pojačanih odgojnih mjera nisu planirani u dane vikenda, a smanjen je i broj odgojitelja.” O problemima i propustima u OZ Turopolju i maloljetničkom zatvoru Odjel za mladež OKZ-a i Županijski sud u Zagrebu svakih šest mjeseci izvještavali su Upravu za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa i pravobranitelja za djecu, no od njih dosad nismo dobili nikakav odgovor. I na stručnom skupu Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež 13. lipnja 2013. zaključeno je da su uvjeti odgojnog zavoda i maloljetničkog zatvora neprimjereni za maloljetnike i mlade osobe.

Maloljetnicima koji su počinili kaznena djela, kada je potrebno izdvojiti ih iz sredine u kojoj žive, izriče se odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod, a kada je riječ o teškim kaznenim djelima, starije maloljetnike, ako su im dosad izricane odgojne mjere, osuđuje se na maloljetnički zatvor. Sankciji je svrha da mladi čovjek ne nastavi činiti kaznena djela te se uključi u sredinu u kojoj živi i nastavi raditi ili obrazovati se. Iako su izvješća sudova koji nadziru izvršavanje mjera svake godine upućivala na probleme, nadležno Ministarstvo pravosuđa u ovih 20 godina nije pronašlo način poboljšanja tih uvjeta. Te mjere trebale bi se izvršavati u malim skupinama prema dobi maloljetnika i odvojeno od punoljetnih osoba. Broj stručnih osoba koje rade s maloljetnicima nije dovoljan za kvalitetan rad (pojačane mjere odgoja), pogotovo u maloljetničkom zatvoru gdje na 27 mladih ljudi dolaze 22 pravosudna policajca i dvoje odgojitelja. Prostori ustanove i maloljetničkog zatvora u Turopolju i Požegi (privremeni prostor od 1993.) ne odgovaraju posebnosti maloljetničkih sankcija (nedostaju dnevni boravci). Prema podacima Ministarstva pravosuđa, maloljetnici čine 0,6 posto svih zatvorenika, a mladež do 23 godine samo 3 posto. Stoga su sredstva za poboljšanje zatvorskih uvjeta za mlade osobe nezamjetna u odnosu na sredstva za sve ostale zatvorenike. Povjerenstvo za praćenje i unapređivanje rada tijela kaznenog postupka i izvršenja maloljetničkih sankcija Ministarstva pravosuđa obišlo je OZ Turopolje 20. travnja 2011. i zaključilo:

1. Stambeni i prostorni dio zavoda ne odgovara izvršenju odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod (prostor namijenjen za privremeni boravak maloljetnika na izvršenju sankcija lokacijski izdvojen iz gradske sredine ili sredine nekog mjesta). Nedostatak dnevnih boravaka, nemogućnost grupiranja maloljetnika u manje grupe, neadekvatna kuhinja i nepostojanje sportske dvorane.

2. Broj odgojitelja, stručnih osoba (psihologa i psihijatra za djecu nema) ne odgovara broju maloljetnika koji su na izvršenju maloljetničke sankcije i nemaju dovoljnu motivaciju za rad s ovom populacijom.

3. Način izvršavanja odgojne mjere nije u skladu sa zakonskim propisima jer se ne provodi individualni i grupni tretman maloljetnika, ne radi se pojačan odgoj kako je to zakonski propisano, već djeca uglavnom iskazuju da im je dosadno i da se odgojitelji njima ne bave, a da se njima pojačano bave pravosudni policajci.

U siječnju 2012. Povjerenstvo je predložilo ministru pravosuđa da se maloljetnički zatvor pretvori u više manjih cjelina jer se kazna maloljetničkog zatvora u Kaznionici u Požegi izvršava u neadekvatnim prostorima i na neadekvatan način. Predloženo je i da se upućivanje maloljetnika u odgojni zavod ne izvršava na jednom mjestu kao dosad u OZ Turopolje, gdje se odgojna mjera izvršava bez pravog odgojnog rada s maloljetnicima. Povjerenstvo je predložilo da se maloljetnički zatvor i odgojni zavod teritorijalno raspodijele na četiri do pet manjih jedinica pod nadzorom Ministarstva pravosuđa.

Posljednji su podaci za OZ da nedostaje nastavni kadar u školi koja se nalazi u zavodu pa maloljetnici neće dobiti svjedodžbe o završetku razreda jer nisu ocijenjeni iz predmeta koji nema nastavnika.

Nažalost, ni pojačana aktivnost stručnih skupova od 2007. do 2013. (iako je problem star 20 godina) kako bi se privukla pozornost nadležnih nije polučila rezultat jer Ministarstvo pravosuđa nije prihvatilo osnivanje radne skupine stručnih osoba koje bi mogle predložiti prijavljivanje za fondove EU, rješavanje problema na drugi način iz imovine države ili prebacivanje kadrova iz drugih službi, a posebno psihologa i psihijatara za djecu. S obzirom na nakupljene dugogodišnje probleme u odgojnom zavodu i maloljetničkom zatvoru, nerješavanje problema u Ministarstvu pravosuđa potvrđuje pravilo da je bolje ne razmišljati o problemu jer tada problema nema.