Vjera, posebno kršćanska-katolička, odavno je postala punopravan član društva spektakla što, prema nekima, ozbiljno ugrožava njezin duh, sadržaj vjere koja je prije svega misterij, tajna, a ne medijski događaj nalik Ligi prvaka. Otuda i grintanja iz vrhova Crkve protiv medija koji uništavaju vjeru uz pomoć vjere, njezinim medijskim predstavljanjem, medijskom “transupstancijacijom”.
Najprije je Ratzinger nekoliko puta, prije i poslije odreknuća, prozvao medije da Crkvu, njen nauk i događaje interpretiraju polazeći od političke logike i interpretacije igara moći, lobija i partija te da je stvarni Drugi vatikanski koncil pretvoren u “virtualni koncil”, koji on više ne prepoznaje u tim medijskim interpretacijama iako mu je bio sudionikom i svjedokom. Potom je i otac Lombardi osuo paljbu po medijima koji konklave prate kao političku utakmicu, konstruiraju događaje i “sukobe” kojih ili nema ili su prenapuhani do neprepoznatljivosti.
Američki kardinali, pak, odreda tviteraši s razrađenim medijskim strategijama u svojim matičnim biskupijama, istu otvorenost i strategiju primijenili su pri konklavama, što je bilo popraćeno jamranjem vatikanskih kurijalaca koji su ih zabremzali.
Da medijska spektakularizacija religije i sadržaja vjere postaje ozbiljna opasnost, svjedoči i posljednji dokument Međunarodne teološke komisije pod kapom Kongregacije za nauk vjere u kojem upozoravaju teologe da bdiju nad deformiranjem vjere kada se prebacuje u druge jezike, uključujući i medijski, pri čemu sadržaji vjere padaju u drugi plan, gdje istina, dogma, postaje doxa, neobvezno i mutno mnijenje u kojem papa i Lady Gaga imaju jednaku nosivost, gdje i konklave moraju biti jednako zabavne kao pop-koncerti, parlamentarni izbori ili izbori za misice, da bi tako redizajnirani bili pripušteni “potrošačima”. To je razlog i zašto Ivan Pavao II., unatoč tome što je inkulturirao vjeru u društvo spektakla, nikada nije dao televizijski intervju (koji je u zadnji čas otkazao na nagovor Vittorija Messorija) jer je uvidio da bi se, u sveopćem postmodernom brbljanju u kojem sve perspektive jednako vrijede, sveo na jednog opinion makera među mnogima, nešto kao Mislav Bago u bijeloj haljini s ružičastim cipelicama.
No postoje i drugačija mišljenja, da nisu samo mediji “krivi” za iskrivljavanje duha vjere i Crkve u društvu spektakla i eksploziji (novih) medija već i sama Crkva i njeni službenici, na što je upozorio prošli tjedan baš jedan od papabilisa, kardinal Gianfranco Ravasi. On proziva duge i dosadne propovijedi, nerazumljiv jezik, to što klerici ne poznaju suvremenu kulturu te sve veći jaz između jezika službenih crkvenih dokumenata i razumijevanja prosječnog vjernika.
Kao lijek takvoj gnjavaži bibličar Ravasi nudi Isusov primjer i – Twitter. Sama Katolička crkva u pastoralnom naputku “Zajedništvo i napredak” naziva Isusa “savršenim komunikatorom” te kaže: “Govorio je iznutra, ispred svog naroda, navješćujući božansku poruku… svima bez razlike; a ipak se u svemu prilagođivao njihovu načinu govora i mišljenja jer je govorio iz njihova stanja i životnih prilika.” U tom smislu, Isus i Twitter savršeno se nadopunjuju, pri čemu minimalizam Twittera koji trpi samo 140 znakova ne treba gledati kao površnost jer masovni mediji po samoj svojoj strukturi i funkciji nisu mjesto dubine, to se radi na drugim mjestima, događajima i časopisima, već sredstvo priopćenja najbitnijega na jasan i konkretan način. Naime, Isusov prvi programatski javni nastup veoma je kratak: “Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!” (Mk 1, 15). Savršen Isusov tvit, u grčkom izvorniku samo osam riječi, a na hrvatskom devedesetak znakova, premalo i za površni Twitter.
Odreknuće bivšeg pape Benedikta XVI. i izbor Franje bio je, osim vjerski, i medijski događaj, spektakl globalne nosivosti, gdje su nastajali i nastajat će šumovi i smetnje na koje Katolička crkva upozorava u kontekstu društva spektakla koje, ipak, zahtijeva inkulturaciju vjere i u takav ambijent. U tom duhu poznate Isusove riječi Ravasi primjenjuje na aktualni trenutak i parafrazira: “Ja sam put, istina i Twitter”, misleći na evanđeosku jasnoću i kratkoću poruke kojoj je i 140 znakova previše da zasja u svoj jednostavnosti i jasnoći. U srijedu je bilo dovoljno tek šest da sve postane jasno – Franjo. Doista, spektakularno!