Zavarivačica Tanja iz Srbije: Hrvati su ljubazna nacija, vratila bih se bez razmišljanja

Život je samo jedan da bismo ga trošili na mržnju – kaže Srpkinja Tanja Dimitrijević, koja je od kolovoza 2019. do ožujka 2020. godine radila u Bjelovaru. Tridesetogodišnja Beograđanka veoma je zadovoljna svojim osmomjesečnim iskustvom tijekom boravka u Hrvatskoj, u kojoj je radila kao – zavarivačica! Mnogi u Srbiji pribojavaju se odlaska u Hrvatsku jer ne znaju što ih tamo očekuje.

Iz razgovora s poslodavcima doznajemo kako nisu rijetki slučajevi da roditelji plaču kad čuju da im dijete ide u Hrvatsku. Međutim, Tanjino iskustvo posve je suprotno. U Bjelovaru joj je, kako sama kaže, bilo divno.

Stekla puno prijatelja

– Primljena sam vrlo srdačno, kako na radnom mjestu tako i u hotelu i u samom gradu. Hrvati su ljubazna nacija, a život je ljepši, mirniji i staloženiji nego u Beogradu. Posjetila sam Zagreb i još neke gradove, vidjela sam Trg bana Jelačića, koji mi je i dan-danas ostao u lijepom sjećanju. Često sam izlazila u kafiće i klubove, ali nikad nisam doživjela nikakvu neugodnost, naprotiv – govori Tanja.

Prema njezinim riječima, priče o napadima na srpske državljane u Hrvatskoj servira politika i plasira ih u medijima. Stvarnost je posve drukčija. U Bjelovaru je Tanja stekla mnogo novih prijatelja, s nekima od njih i danas se povremeno čuje. Ističe da se više puta uvjerila da su Hrvati susretljivi i uvijek spremni pomoći kad nešto zatreba.

– Imala sam problem s aktivacijom paketa za korištenje interneta na mobitelu, nisam znala kako to funkcionira. Naišla je neka žena i sve mi detaljno objasnila – kaže.

Iako je po zanimanju tehničarka cestovnog prometa, život je Tanju odveo u sasvim druge vode. Za posao u struci trebala joj je veza koju ona nije imala, tako da nije puno dvojila kada se pojavila mogućnost zapošljavanja u Bjelovaru. Izbor joj je olakšalo i to što je plaća bila mnogo veća nego u Srbiji.

Ekspresno je završila tečaj osposobljavanja iz TIG zavarivanja, riješila papirologiju i zaposlila se u hrvatskoj tvrtki Mons Multifidus. Poslodavac joj je plaćao smještaj i putne troškove od hotela do posla. Bio je to Tanjin prvi posao. Ispočetka je bila malo skeptična kako će je prihvatiti kolege, ne zato što je iz Beograda, nego zato što je žena, što se na gradilištima ne viđa često.

Zajedno s njom u grupi bilo je još nekoliko radnika iz Srbije, ali ona je bila jedina pripadnica ljepšeg spola.

Vratila bi se u Hrvatsku

– Svaki početak je težak, ali ja sam imala sreću da su me svi kolege divno primili, i mlađi i stariji. Vlasnik hotela također je bio srdačan, a puno su mi pomogli i šefovi. Svi ljudi oko mene bili su izuzetno ugodni i gostoljubivi i nemam nijednu zamjerku. To mi je umnogome olakšalo prilagodbu, jer ipak treba uzeti u obzir da sam ja kao djevojka sama otišla u nepoznatu državu – nastavlja.

Tanjin odlazak u Hrvatsku među njezinim je prijateljima i rodbinom naišao i na pozitivne i na negativne komentare. Međutim, ona je čvrsto odlučila probati pa što bude. U Bjelovaru je spoznala sebe i usavršila svoje zavarivačke vještine. Mnogi se čude kako se uopće odlučila baviti tim tipično muškim poslom.

– Zavarivanje je jako zanimljiv posao, a nije ni težak kao što neki misle. Gledala sam jednog kolegu kako radi i svidjelo mi se. Bravar ili cjevar pripreme ti cijev ili neki drugi materijal i jednostavno odradiš svoj dio posla – objasnila je Tanja.

Zbog situacije s pandemijom koronavirusa Tanja se nakon osam mjeseci morala vratiti u Beograd, u kojem također radi kao zavarivačica. Međutim, sutra bi se, kako sama kaže, bez razmišljanja vratila u Hrvatsku kad bi se otvorila prilika.

>> Pogledajte i ovaj video: Navala na psihijatre: Mladi gube ambicije, djeca imaju noćne more