Nakon što su na Veliki četvrtak “zavezana” zvona župne crkve u Buku, djeca iz tog sela, te Resnika i Svilne, koja pripadaju istoj župi, preuzela su njihovu ulogu.
Obiđu tri sela
Sve do vazmenog bdijenja na Veliku subotu oni su čegrtaljkama i klapačama prolazili kroz ta sela i pozivali narod u crkvu.
– Priča se da su običaj klapanja u ove krajeve donijeli Česi, ne znam koliko je star, znam samo da su klapači bili i moj djed i pradjed – kaže Luka Hel iz Resnika. Najvažnije je da buka bude što veća.
– Djeca buku prave drvenim klapačama i čegrtaljkama, a dok u selu nije bilo asfalta gurale su se u povorci i tačke koje su po kaldrmi pravile najveću buku. Običaj je takav da djeca krenu od početka Buka i prolaze kroz Svilnu i Resnik s tim da se zaustave kod križa. Tada stanu u krug i izmole tri Očenaša – ispričao je Luka Hel. Kad dođu do kraja posljednjeg u nizu od tri sela, djeca se vraćaju nazad, ali ovaj puta ne smiju klapati. Kome se “omakne” i zaklapa dobije kaznu.
– To se zove “apcug”, a znači da se nekome zbog klapanja oduzme jaje. Naime, djeca posljednji put klapaju u subotu prije izlaska sunca i nakon toga obilaze kuće, gdje im gazda za obavljeni trud daruje jaje ili novac – dodao je Nedjeljko Stehlik iz Resnika.
Zarade “plaću”
Nakon što dobiju “plaću” mali klapači u trgovini kupe slatkiše i tada odu u kolibe, koje su već ranije na kraju sela izgradili od šiblja i u kojima proslave dobro obavljeni posao. Za dužnost klapača djeca se prijavljuju dobrovoljno, a obično to budu dječaci do 15 godina, podijeljeni u dvije skupine od njih deset do petnaest. Ove godine najmlađi među skupinom iz Svilne i Resnika bio je sedmogodišnji Karlo Mitrović.
– Treba ustati rano pa mi je brat pustio glazbu da me probudi i da ne zakasnim – priznao je Karlo. Inače, ispričali su naši domaćini, običaj klapanja ponekad ima i svoju “mračnu stranu”. Naime, stariji dječaci se po mraku odšuljaju do kolibe klapača iz suprotne skupine pa ju oštete ili čak sruše, što se dogodilo i ovaj put.
– Vidio sam one iz Buka sinoć oko jedanaest sati kako idu do naše kolibe – rekao je Ivan Bello. Ljutnje ipak nije bilo jer su, priznaju nam, i oni svojim “suparnicima” već prije srušili njihovu kolibu.