Željka Ogresta i Dubravko Merlić: Uživamo u vremenu zajedništva

Iako oboje, i Dubravko Merlić i Željka Ogresta, pripadaju generaciji u čijem se djetinjstvu ni Uskrs ni bilo koji drugi crkveni blagdan nije mogao otvoreno slaviti, ipak imaju lijepe uspomene na običaje i njih danas nastoje prenijeti svojoj djeci.
– Bitno je odgojiti djecu tako da znaju tko su i kojoj kulturi i tradiciji pripadaju – reći će i Željka Ogresta i Dubravko Merlić.
A komercijalizaciju blagdana kojoj danas manje-više svi nasjedamo, kažu, ne odobravaju.

Tradicija
– Trudimo se da nam kuća za Uskrs, ali i za bilo koji drugi blagdan, ne izgleda kao reklama za neki shopping centar. Izbjegavamo kičeraj koji se veže uz blagdane, posebno uz Uskrs, u našoj kući tako nema puno zečeka, piceka i svega onoga čime nas opsjedaju reklame i trenutačni trendovi – kaže Željka.
– Dakako, to ne znači da se ne pridržavamo temeljnih tradicionalnih običaja povezanih uz blagdan. Znate kako se kaže, Uskrs je vrijeme za mijenjanje zimske u proljetnu odjeću i pretproljetno pospremanje stana. No, ove godine odustala sam jedino od pranja prozora. Možda padne kiša – smije se Željka i objašnjava kako će prirodi dopustiti da barem taj dio poslova odradi umjesto nje.

Fotografiranje
Ogresta i Merlić uče djecu Mateja (kojeg odmila zovu Matko), Maju i najmlađu, trogodišnju Martu da je preduskrsno vrijeme – vrijeme korizme. Marta je, naravno, premala da bi se ičeg odricala i njoj će zapravo tek ovaj Uskrs biti prvi u kojem će ravnopravno sudjelovati u pripremi sa svim ostalim članovima obitelji.
– Naša već odrasla djeca, Matko i Maja, ne žele se za medije fotografirati s nama, a kad se pokušavamo negdje “slikati” s Martom, onda nas zezaju da nju, najmlađu, eksploatiramo jer još ne zna što joj činimo – objasnili su Ogresta i Merlić zašto su u priči o Uskrsu bez djece na fotografijama. Upravo zato snimili smo ih u zagrebačkome hotelu Palace gdje nam je  ususret  izašao šef kuhinje Ivica Štruml, pomažući i pri  pripremi  jela za fotografiranje.

Mali ritual
 Merlići  i njihova odrasla djeca, te mala  Marta će se tek okušati u tome, uživaju u velikosubotnjem bojenju pisanica.
– Zapravo, subota je dan kad smo svi posvećeni blagdanu što slijedi idući dan.
Obično Željka peče kolače, a potom svi zajedno tijekom poslijepodneva ukrašavamo pisanice – kaže Merla.
– To se kod nas pretvorilo u mali ritual. Naime, u kore od luka, listiće peršina ili boju iz vrećice stavljamo samo ona jaja koja namjeravamo pojesti, a s ostalima se zapravo igramo i pokušavamo, kako se to moderno kaže, biti kreativni – priča Željka i objašnjava kako se ozbiljni politički novinar Merlić katkad i sat vremena zabavlja ukrašavajući jedno jedino jaje.
– Za pisanice koje namjeravamo darovati prijateljima i obitelji trošimo mnogo vremena. Njih bojimo kistovima i jako se svi trudimo oko njih. U Dubrovniku, odakle ja vučem podrijetlo, običaj ukrašavanja pisanica zove se penganje – objašnjava Željka.
Iako u posljednje vrijeme običavaju vikende – koje, istina, Matej i Maja sve češće vole podijeliti s prijateljima – provode u zagorskoj vikendici, Uskrs ipak neće provesti tamo.

Dogovor
– Ove godine postigli smo konsenzus s našom odraslom djecom i dogovorili se da ćemo i tijekom Uskrsa ostati u Zagrebu. Svi zajedno, ili onaj tko prvi ustane na uskrsno jutro, otići ćemo u crkvu Sv. Antuna Padovanskoga jer živimo na Sv. Duhu blagosloviti hranu – priča Merlić koji, kad se prisjeća običaja iz vlastite obitelji, priznaje da pamti kako se tijekom Velikoga tjedna u kući uvijek pospremalo, a subotom su on i njegova sestra pomagali majci u bojenju pisanica. Dakako, kao i sva druga djeca, i oni su iščekivali što će im na dar donijeti uskrsni zec. Međutim, tada su darovi bili – mandarinke, naranče, čokolada, koristan komad odjeće, a rijetko popularne igračke kao što je danas običaj.
Željka se, pak, prisjeća i običaja iz Dubrovnika. Kaže da tamo uskrsni doručak nije najvažniji dio blagdana kao u sjeverozapadnim dijelovima Hrvatske, nego ručak.
– Koliko se sjećam, u Dubrovniku se doručkuju pinca te pršut i sir, ali taj obrok nije toliko važan kao uskrsni ručak. Tako mi se prije nekoliko godina gotovo dogodio pravi debakl kad sam pozvala za Uskrs dubrovačku familiju. Naime, mi smo po običaju obilno doručkovali – šunku, jaja, pincu, mladi luk, rotkvice i hren i ja sam očekivala da će mi se i obitelj pojaviti tek na nekom kasnijem ručku. Oni pak, držeći se svojih običaja, stigli su na ručak u rano poslijepodne i jedva sam uspjela spasiti situaciju brzo kuhajući ručak – priča i dodaje kako je u Dubrovniku običaj da se jelo blagoslovi na subotnjoj večernjoj misi i da se ondje ljudi kucaju pisanicama, što u sjevernijem dijelu Hrvatske nije običaj.

Kulisa
– Svake godine pokušavaju zadovoljiti obje obitelji – tako se naizmjence uskrsni ručkovi događaju u njihovoj kući, kod Željkinih roditelja ili kod Merlinih.
– Ove godine, kako mi se čini, uskrsni objed bit će kod Dubravkovih roditelja – konstatira Željka, atraktivna zvijezda, kako je muž u šali naziva tvrdeći da je on samo kulisa kada nju fotografiraju.
Međutim, Željka odmah opovrgava njegove riječi i kaže da boljeg pomagača u kuhinji od njezina muža nema. Naime, oboje uživaju kuhati, a Dubravko, prema Željkinim riječima, nije samo svladao temelje kuhanja nego iz dana u dan postaje sve bolji majstor.
– Uskoro će Merla napisati svoju kuharicu, a ja ću samo figurirati kao ukras na fotografiji – šali se Željka.

Produljeni vikend
S obzirom na to da im poslovi – “Kontrapunkt” i “Piramida” – padaju u utorak i srijedu, neće moći organizirati cijeli tjedan s djecom tijekom proljetnih praznika. Međutim, potrudit će se organizirati produljeni zajednički vikend, barem od četvrtka do nedjelje.
– Kako se svi blagdani već po definiciji pretvaraju u jedenje, jedenje pa opet jedenje, u Uskrsni ponedjeljak pokušat ćemo uhvatiti uobičajen ritam i malo odahnuti od hrane. Ali, kako često biva, ili nas u posljednji trenutak pozovu prijatelji na ručak, poslijepodnevno druženje, ili netko navrati k nama. Obično se tako blagovanje uskrsnih jestvina razvuče na barem dva dana – priznaje Ogresta.
Dodaje da uoči Uskrsa, na Veliki petak, teže postu, ali kako u kući imaju adolescente i skoro pa malu bebu (hvala Bogu, Marta još ne zna čitati pa se neće naljutiti) umjesto na kruhu i vodi dan provedu na ribi i povrću. Ipak, bez obzira na to koliko oboje guštaju u kuhanju, a s prijateljima čak organiziraju i male kulinarske turnire, trude se da im se blagdani, pa i Uskrs, ne svedu na boravak za stolom, već na zajedničko dijeljenje vremena i druženje. Isto savjetuju i drugima. Budite zajedno i – volite se!

Rižoto od šparoga i šampinjona
Ovo je jedan od omiljenih recepata u obitelji Merlić. Imate li u blizini divljih šparoga – ne oklijevajte! Upravo sada im je sezona. Ako ih ne možete sami nabrati, ima ih na tržnici, a mogu poslužiti i one uzgojene. I jedne i druge fantastična su okusa. Ovo je idealno posno, ali i proljetno predjelo.
SASTOJCI:
20 uzgojenih šparoga ili dvije vezice divljih, 1 glavica luka, 150 g šampinjona, 1 žlica maslinova ulja, 2 žlice maslaca, 250 g riže, 5 dl pilećeg ili mesnog temeljca, ribani parmezan prema ukusu, sol, papar
PRIPREMA:
Ponajprije treba odstraniti 12 vrhova šparoga i kuhati ih pet minuta u slanoj vreloj vodi. Potom ostaju po strani sve do posluživanja. Luk treba sitno nascjeckati, ostale šparoge narezati na kolutiće, a šampinjone na četvrtine. U dubokoj tavi na maslinovu ulju zažuti se luk kojem se dodaju riža, šparoge i šampinjoni. Pirja se nekoliko minuta, a postupno se dolijeva temeljac dok se riža ne skuha. Treba stalno lagano miješati! Pazite da se riža ne prekuha, dodajte papar i sol, dvije žlice maslaca i parmezana po ukusu te miješajte još dvije minute dok se sastojci ne prožmu. Poslužuje se u dubokom tanjuru, a rižoto se ukrašava vršcima šparoga s početka recepta.

Pastrva u tijestu
Željka onima koji nisu vješti u čišćenju ribe savjetuje neka prodavača ribe zamole da im je očisti i nareže na filete.
SASTOJCI:
4 pastrve, 4 lista tijesta za savijaču, maslac, 2 žlice ribane limunove korice,
30 g kapara, sol, papar
PRIPREMA:
Pastrve očistiti od ljuski i narezati ih na filete koje treba posoliti i popapriti.
Sve listove tijesta valja premazati maslacem kao i svaki filet pastrve, a pastrva se još posipa ribanom koricom limuna i kaparima. Tad se spajaju fileti i stavljaju na jedan list tijesta kao za savijaču, a rubovi se saviju prema gore. Sa svakom pastrvom ponavlja se postupak da bi se na kraju sva četiri smotuljka stavila u tepsiju. Sve se premaže otopljenim maslacem i peče 15-20 minuta u pećnici prethodno zagrijanoj na 180 Celzijevih stupnjeva.