Pred Hrvatskom je godina u kojoj će Vlada pripremiti reforme poput smanjivanja broja zaposlenika u državi i privatizacije koje bi dovele do smanjenja javnog duga. O tome hoće li krenuti radikalno ili će izabrati male pomake ovisit će i hrvatski kreditni rejting koji je u opasnosti novog pada što bi Hrvatsku dovelo u klub zemalja za koje postoji visoka vjerojatnost da nisu u mogućnosti otplatiti dugove što je tehnički bankrot. Ekonomisti su podijeljeni na one koji traže otkaze i teritorijalnu reformu i one koji vjeruju da se javnom potrošnjom i državnim poticajima kompanija može izazvati visoka stopa gospodarskog rasta. Makroekonomist Željko Lovrinčević, jedan od najboljih poznavatelja domaćih ekonomskih i fiskalnih prilika, uvjeren je da više nema vremena za čekanje i da se u promjenu sustava mora krenuti intenzivno i bez oklijevanja.
Vlada priprema reforme za iduću godinu. Čeka li nas dolina suza ili očekujete politiku malih rezova?
Malo toga trenutačno upućuje na to da će se dolina suza uopće pojaviti, a više toga upućuje na to da će se pokušati preživjeti u umjetno stvorenom ambijentu niske cijene kapitala, uz sporu fiskalnu prilagodbu, prodaju državne imovine, a potom i uvođenje poreza na imovinu građana. Dolina suza neizbježna je, ali nije kratkoročno neodgodiva, a s obzirom na to da je odgodiva, u prirodi je politike da bira odgađanje dok je to moguće.
Otvorena je tema rezanja broja zaposlenih u javnom sektoru. Koliki je višak?
U javnom sektoru radi više od 380.000 ljudi ako se u zbroj uključe lokalna uprava te javne i komunalne tvrtke koje je osnivala lokalna država. U užoj državi (oko 260 tisuća zaposlenih) višak je manji, ali ukupni je višak oko 40.000 ljudi. Kad bi otpremnina iznosila tek sto tisuća kuna po zaposlenom, to bi značilo da država za njih mora osigurati četiri milijarde kuna. U taj iznos ulaze i otpremnine u javnim tvrtkama koje imaju novčane rezerve, ali takav bi pristup podrazumijevao da nema novog zapošljavanja poput onog zabilježenog u zdravstvu u posljednja dva mjeseca bivše vlasti koja je potpisala 500-tinjak ugovora o radu ljudima koji su dotad radili bez ugovora na neodređeno vrijeme. Moj je stav da treba povećati plaće zaposlenih u javnom sektoru u užem smislu, ali smanjiti njihov broj jer su mnogi nepotrebni. Kad je riječ o javnim i komunalnim tvrtkama, treba smanjiti broj ljudi bez povećanja plaća. Važno je da se u taj proces krene na temelju dobre pripreme koja će pokazati sva preklapanja poslova kojih je dosta u državi što je naročito prisutno u agencijama i ministarstvima. Zamrzavanje plaća što će Vlada zatražiti od sindikata neće riješiti ključni problem.
Objavljen je preliminarni lanjski deficit koji je manji od očekivanih 9,5 milijardi kuna. Koliko je kostura u ormaru i na koje troškove nova Vlada mora paziti?
Nužno je izraditi registar potencijalnih obveza države kako bi se mogao kontrolirati potencijalni rizik. U sustavu je još najmanje 5,5 milijardi kuna neplaćenih dospjelih obveza kad se uključi i dug zdravstva. Zaboravlja se arbitraža o kreditima u švicarskom franku teška šest milijardi kuna te arbitraža s MOL-om o Ini koja bi mogla donijeti dodatnih pet milijardi kuna obveza. Tu je i obećanje povišice javnim i državnim službama pa se obveze koje lelujaju iznad glave nove Vlade penju na oko 20 milijardi kuna. To bi se sve moglo sliti u javni dug, i to u najgorem mogućem trenutku.
Najgori mogući trenutak nije daleko....
Rast gospodarstva nije dovoljan da si Hrvatska može priuštiti sporu fiskalnu prilagodbu jer bi nespremna mogla dočekati “fokalnu točku”, odnosno trenutak kad će sve danas pozitivne okolnosti promijeniti. Rast kamata mogao bi se dogoditi u prvoj polovici 2018. godine, nešto ranije očekuje se rast cijena energenata te oporavak naših turističkih oponenata i rasplet nekih od sudskih sporova koji prijete s 20 milijardi kuna troškova. Hrvatska će još godinama ostati zemlja s najvećom premijom rizika u Europskoj uniji, nakon Grčke, a od eura smo daleko barem 15 godina. Dakle, za reforme imamo još dvije godine i zato sam se zalagao za radikalnije rezove u proračunu 2016. godine jer nemamo vremena za gubljenje. Zastupam zero-based budgeting koji kreće od nule i proučava stavku po stavku, aktivnost po aktivnost. Kad bi se to primijenilo, uočilo bi se da mnoge stavke uopće nisu potrebne.
>> Vlada napokon predstavila trogodišnje smjernice ekonomske politike