Zdravko Zovko bio je prvi izbornik hrvatske rukometne reprezentacije koja je 1994. debitirala na velikom natjecanju. Prije točno dvadeset godina s Hrvatskom je osvojio broncu na 1. europskom prvenstvu, u Portugalu. Godinu prije vodio je hrvatsku reprezentaciju na Mediteranskim igrama u Francuskoj i osvojio zlatnu medalju.
– Bili smo spremni nastupiti i na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine, ali nam Svjetski rukometni savez (IHF) nije to dopustio. Šteta, imali smo reprezentaciju koja bi sigurno osvojila medalju. Možda čak i zlatnu – rekao je Zdravko Zovko koji je od osamostaljenja države bio prvi izbornik reprezentacije.
Igrali smo u školskoj dvorani
– Izbornik je bio Josip Milković. No, kada je odlučeno da se organizira 1. europsko prvenstvo, u HRS-u odlučili su mi dati povjerenje. U to vrijeme sam sa Zagrebom bio već dvaput prvak Europe i većina reprezentativaca igrala je tada u tom klubu – istaknuo je Zovko.
Bilo je samo pitanje da li sastaviti reprezentaciju od iskusnih igrača koji su u dresu jugoslavenske reprezentacije već osvajali medalje ili dati priliku mladim hrvatskim igračima poput Tomljanovića, Gudelja, Puca, Ćavara, Jelčića...
– Sjećam se da smo se odlučili za to da odmah idemo na veliki rezultat pa smo krenuli u pregovore sa Saračevićem, Smajlagićem, Bašićem, Jarkom, Perkovcem. Raspadom bivše države, Saračević i Smajlagić, u to vrijeme svjetske rukometne klase, odlučili su se za Hrvatsku. I tako smo krenuli u kvalifikacije koje nisu bile baš lagane. Na kraju smo bili prvi u skupini, a prvi cilj u Portugalu bio je plasman do sedmog mjesta kako bismo se izravno plasirali na Svjetsko prvenstvo koje se održavalo godinu dana kasnije na Islandu – rekao je Zovko.
Mnoge je iznenadila odluka da se 1. europsko prvenstvo održi u Portugalu.
– Zaista je nevjerojatno da je Portugal bio domaćin, pored zemalja u kojima je rukomet jedan od vodećih sportova poput Danske, Švedske, Norveške, Njemačke, Rusije... Kod nas se nije moglo igrati jer je još uvijek trajao Domovinski rat. Smještaj i hrana još su i bili dobri, ali uvjeti u kojima se igralo bili su loši. Mi smo igrali u skupini u Almadi, u školskoj dvorani u koju je moglo stati samo 1500 gledatelja. Jedino je bilo dobro što je grad bio na obali Atlantskog oceana pa smo se u slobodno vrijeme kupali. Prva tri europska prvenstva igrala su se na kraju klupske sezone, u lipnju – rekao je Zovko.
Prvu utakmicu na Europskom prvenstvu 1994. igrali smo s Francuskom. I izgubili.
– Godinu dana ranije pobijedili smo Francuze na Mediteranskim igrama, a oni su u to vrijeme bili olimpijski i svjetski doprvaci. Igrali su poznatu obranu 5-1 s izbočenim Richardsonom, a naš peh bio je slab dan našeg najboljeg pucača Iztoka Puca. Nakon početnog poraza pojavili su se prvi znaci uzbune. Za drugu utakmicu promijenio sam tri igrača. Između ostalih povukao sam Patrika Ćavara koji je bio u krizi, a odlično ga je zamijenio Vladimir Jelčić. Pojačao sam obranu Frankovićem i već je to puno bolje izgledalo protiv Njemačke, koju smo pobijedili. Vratili smo samopouzdanje. Uslijedio je potom poraz od Rusije koja je u to vrijeme bila nepobjediva. Izgubili smo samo sa tri pogotka razlike, ali igrali smo jako dobro – rekao je Zovko.
Uslijedile su očekivane pobjede protiv Rumunjske i Bjelorusije. No, te dvije pobjede nisu bile dovoljne za ulazak u polufinale. Trebala nam je pobjeda Rusije nad Francuskom u posljednjem kolu.
Rusi su ostali ozbiljni
– Ta utakmica igrala se poslije naše. Svi smo ostali u dvorani i molili se da Rusi igraju ozbiljno do kraja. Njima ta utakmica nije bila važna jer su već izborili polufinale. Na našu sreću, Rusi su igrali ozbiljno, pobijedili su s pogotkom prednosti i naše slavlje moglo je početi – naglasio je Zovko.
Iz Almade preselili smo se u Porto gdje smo igrali polufinale sa Švedskom.
– Bez obzira na poraz, u toj smo utakmici igrali najbolje na prvenstvu. Imali smo nesreću jer se u ključnim trenucima ozlijedio Bruno Gudelj, naš prvi organizator igre. U toj utakmici u novog organizatora igre promovirao sam Gorana Perkovca koji je na tom mjestu igrao sve do zlatne medalje u Atlanti 1996. godine – istaknuo je naš tadašnji izbornik.
Na kraju smo osvojili broncu.
– Bolji početak na velikoj sceni nismo mogli zamisliti – kaže Zovko.
Očekivao sam veću pomoć Slovenaca Juga i Jegliča
Utakmicu za brončanu medalju sudili su nam stari znanci iz jugolige, Slovenci Jug i Jeglič.
– Iskreno, očekivao sam barem malu pomoć od njih, a na kraju sam se čak i ljutio na neke odluke Juga. Bunili su se i Danci. Inače, najgore suđenje imali smo kada su nam sudili skandinavski parovi. To je bio pravi užas – rekao je Zdravko Zovko, izbornik 1994. godine.