Nije se jednom dogodilo da hrvatske ustanove i institucije budu zatečene i nespremne kad im se "prišulja" neka velika obljetnica koju zbog povijesnih, kulturnih, političkih i simboličkih razloga treba obilježiti. Iako nije baš savršeno okrugla (to će biti za pola stoljeća), jedna takva važna obljetnica čeka nas dogodine: 8. rujna 2016. navršit će se 450 godina od tragičnog završetka znamenite Sigetske bitke i pogibije Nikole Šubića Zrinskog. Hrvatska ovaj put ne spava premda se svi koji su do sada uključeni u projekt obilježavanja te godišnjice slažu u tome kako je posljednji trenutak da se počne s ozbiljnim poslom i ostvarivanjem već zacrtanih planova. A uključeni su mnogi. Snažni poticaji došli su s više strana, pa su već početkom ove godine postojala dva odbora za obilježavanje godišnjice. U Čakovcu, gradu Zrinskih, s velikim entuzijazmom oko raznovrsnog naslijeđa te velike i svojedobno moćne hrvatske plemićke obitelji već se godinama brine Zlatko Bacinger, inače ekonomist i stručnjak za marketing zaposlen u Međimurskom muzeju. U Čakovcu je osnovao najprije Zrinsku gardu, a potom i Bratovštinu Petra Zrinskog – Časni stol Čakovec. Pod ovim arhaičnim imenima kriju se vrlo moderne zamisli o njegovanju baštine i njenu ugrađivanju u suvremenost, što je Zlatko Bacinger posvjedočio i vrlo studioznom i vrlo lijepo uređenom monografijom "Moje drago serce" koju je objavio i predstavio javnosti u svibnju 2014. godine.
HAZU počeo na vrijeme
Knjiga se bavi dirljivim i važnim historijsko-literarnim dokumentom, oproštajnim pismom koje je Petar Zrinski prije nego što će, skupa s Krstom Frankopanom, biti smaknut u Bečkom Novom Mjestu, uputio svojoj ženi Katarini. O obilježavanju 450. godišnjice Sigetske bitke i uključivanju Hrvatske u središnje svečanosti koje će se održati u mađarskom gradu Sigetu (Sziget) i tamošnjoj tvrđavi (Szigetvar), koju je Nikola Šubić Zrinski sa svojom četom branio do smrti, na vrijeme su počeli misliti i u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, kao i u Matici hrvatskoj te u Hrvatskom društvu književnika. Stoga je početkom ljeta u Ministarstvu kulture održan sastanak na kojem su sve te inicijative objedinjene formiranjem jednog Povjerenstva za obilježavanja 450. obljetnice Sigetske bitke. Dogovoreno je da glavni nositelj bude HAZU pod predsjedanjem Zvonka Kusića, a potpredsjednik Povjerenstva je Zlatko Bacinger, koji osobito ističe i presudnu potporu Međimurske županije na čelu sa županom Matijom Posavcem i njegovim suradnikom Alenom Kajmovićem, zamjenikom ministra kulture.
"Sada imamo jedan jaki Odbor i već smo u fazi odabira projekata koji se moraju prijaviti na Natječaj Ministarstva kulture za financiranje. Dakle, sudjelujemo organizacijski i financijski, ali ne određujemo program, to radi Povjerenstvo koje procjenjuje i odabire predložene programe", odgovorio nam je ministar Berislav Šipuš na pitanje o uključenosti ministarstva kulture u pripreme. Predsjednik HAZU Zvonko Kusić izložio nam je neke od tih ideja. Jedna od njih je i postavljanje spomenika Nikoli Šubiću Zrinskom u Zagrebu. Od Grada se očekuje da što prije, u suradnji sa stručnjacima, odabere lokaciju i raspiše natječaj. Akademik Kusić smatra da je upravo Trg Nikole Šubića Zrinskog te po njemu nazvani park Zrinjevac, idealno mjesto. Ali, dodaje kako postoje i drugačija mišljenja, pa i u samoj Akademiji, koja također treba poštovati i raspraviti. Prema njima bi u čast branitelja Sigeta trebalo osmisliti i podići suvremeni spomenik u Novom Zagrebu. Uostalom, i Zagreb, preko Save, ima Siget, zar ne? Međutim, najvažniji posao koji bi trebao odraditi HAZU organiziranje je velikog međunarodnog simpozija.
Vrlo površna slika
Akademik Tomislav Raukar, voditelj Akademijina Odsjeka za povijesne znanosti, slaže se da je slika u kolektivnom pamćenju najšire hrvatske javnosti vrlo površna i svodi se uglavnom na samu junačku smrt Nikole Šubića Zrinskog, koja je najupečatljivije ovjekovječena u mediju opere. "Sigetsku bitku i smrt Nikole Zrinskog treba uklopiti u širi kontekst o kojem javnost gotovo ništa ne zna. Riječ je o srazu dvaju svjetova: s jedne strane Osmanskog Carstva koje ima za cilj ekspanziju prema srednjoj Europi te s druge strane Habsburga, koji taj prodor pokušavaju zaustaviti. To je osnovica na kojoj sve počiva", rekao nam je Raukar. Akademik Raukar, usto, baš kao i Bacinger, ističe da u obilježavanje godišnjice, osim Zagreba, treba uključiti još barem i Ozalj i Čakovec. No, utjecaj i posjedi Zrinskih rasprostirali su se i i šire od toga. Bacinger je zato već uspostavio kontakt sa Sisačko-moslavačkom županijom, koja je također ušla u nacrt planova koji smo dobili iz tajništva HAZU. Na njihovu je području utvrda Zrin u kojoj je Nikola Šubić Zrinski rođen, pa bi i to valjalo obilježiti, dok se u Starom Zrinskom gradu u Hrvatskoj Kostajnici predlaže održavanje znanstveno-stručnog skupa o brendiranju hrvatskih povijesnih ličnosti. U Ozlju se planira niz aktivnosti, a u proslavu se namjerava uključiti i Hrvatsko filatelističko društvo "Zrinski" iz Čakovca, skupa s Hrvatskom poštom i Poštom Mađarske, koje bi zajednički trebale izdati prigodnu poštansku marku. Od samog početka svog višegodišnjeg lobiranja i senzibiliziranja gradova i institucija za ovu temu, Bacinger u obilježavanju 450. godišnjice vidi veliku europsku priču, osobito sada nakon što je i Hrvatska postala član EU.
Zainteresirana je strana svakako i Austrija, a četiri i pol stoljeća nakon bitke obljetnica nikako ne može proći ni bez Turske. Stoga je važan podatak, koji nam sa zadovoljstvom potvrđuje i Bacinger, da je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović već i službeno prihvatila pokroviteljstvo nad cijelom manifestacijom, skupa s predsjednicima Mađarske i Turske. Srećom, prošla su vremena nadmetanja je li tu riječ o hrvatskom junaku Nikoli Zrinskom ili je on mađarski povijesni heroj Zrinyi Miklos, a Turci su se u Sigetu već odavno izborili za dolično mjesto svom najvećem povijesnom vladaru Sulejmanu Veličanstvenom, koji je također, premda prirodnom smrću, skončao pod sigetskim zidinama. Na tom se mjestu danas nalazi Park mađarsko-turskog prijateljstva u kojem dominira spomenik na kojem, jedna uz drugu, stoje velike glave nekadašnjih smrtnih neprijatelja: Sulejmana i Zrinskog. Na kraju dolazimo i do onog najvažnijeg, najvećeg i, dakako, najskupljeg: do opere "Nikola Šubić Zrinjski". Bacinger je upravo zato još proljetos bio u Sigetu kod mađarskih prijatelja i partnera s delegacijom u kojoj je bio i maestro Nikša Bareza, koji je oduševljen idejom da se najpopularnija opera Ivana pl. Zajca izvede i na tom povijesnom mjestu, uz podršku intendantice zagrebačkog HNK Dubravke Vrgoč. Naravno, iskazao je i zabrinutost zbog povećih troškova takvog projekta, što muči i akademika Kusića, ali i upozorio na spremnost mađarskih partnera, osobito kazališta i organizatora festivala iz Pečuha, da za tu priliku ustupe svoju logistiku, tribine i pozornicu. Maestro Bareza također zamišlja spektakl europskog formata pred kojih pet tisuća gledatelja, a o tome je već razgovarao i s redateljem aktualne zagrebačke (i riječke i splitske) predstave Zrinjskog Krešimirom Dolenčićem.
"Mi smo svog Zrinjskog već izveli u Operi u Budimpešti, pa bi gostovanje u samom Sigetu trebalo biti više od puke reprize. Na mjestu gdje se odigrala u operi opjevana bitka ja želim napraviti spektakl, operu usred pravog uprizorenja povijesnih scena, turskog tabora, same bitke, uključujući i topove i konjanike", govori Dolenčić, očito oduševljen spektakularnošću prilike i slika koje već ima u svojoj glavi.
Janjičarski orkestar
Usto, iz Turske bi trebala doći i povijesna vojno-glazbena postrojba, pravi pravcati janjičarski orkestar. Mađari, sa svoje strane, u Sigetu misle ponovno izvesti svoj rock-mjuzikl o Zrinskom. Ipak, premda vjerojatno i uz malo prijateljske ljubomore, središnje bi mjesto u proslavi bili spremni prepustiti hrvatskoj operi. Današnji Hrvati, koji su Nikolu Šubića Zrinskog i operu o njemu ignorantski upleli u neke nedostojne i niske nacionalističke maštarije o starim hrvatskim pozdravima, mogli bi, recimo, o toj obljetnici barem svi naučiti razlikovati trojicu Zrinskih. Prvi je Nikola Šubić, koji je od turske sablje pao pod Sigetom 1664. Drugi je njegov praunuk Nikola Šubić, također ban, koji je skončao pod kljovama ranjenog vepra kod Čakovca 1664. Također valja upamtiti da je taj Nikola Šubić Čakovečki ujedno važno ime u povijesti mađarske kulture kao autor prvog epskog spjeva na mađarskom jeziku posvećenog upravo stradanju Sigeta i njegovih branitelja. Osim političke i vojne, upravo nas i ta književna linija dovodi i do Petra Zrinskog. Njegova se glava, skupa s onom Krste Frankopana, otkotrljala s habsburškoga krvničkog panja u Bečkom Novom Mjestu 1671. godine.
Ali, dok je još bila na junačkim ramenima, ta je glava stihove svog brata Nikole spojila i s hrvatskom književnom tradicijom objavivši 1660. godine u Veneciji hrvatski prijevod zbirke "Adrianszkoga mora syrena". Sve to, naravno, puno košta, ali riječ je doista o velikoj međunarodnoj priči za koju bi i Europska unija, s obzirom na uključenost i zainteresiranost njezinih triju članica i političku poruku, mogla pokazati interes i kroz sufinanciranje. Netko samo taj novac treba na vrijeme tražiti za projekt koji treba što žurnije do kraja osmisliti. U njemu važna karika mora biti i Hrvatska radiotelevizija, s kojom je već, spominju to i Kusić i Bacinger, u načelu dogovorena produkcija dokumentarnog filma. Ali, taj bi spektakl ujedno morao biti i međunarodna televizijska koprodukcija za koju zainteresirani gledatelji, a nadajmo se i sponzori, postoje barem u četiri spomenute države. Sinjska bitka i alkarska igra jesu važna lokalna priča, ali pod Sigetom se doista krojila europska povijest.
>>Za Mađare kult, za nas ban kojeg je ubio vepar
>>Nikola Zrinski - jedan od najslavnijih državnika i vojskovođa