Vratite strast u Bijelu Kuću

Za New York kažu da nije američki, nego internacionalni grad. Sjecište svih svjetskih kultura, običaja, sredina otvorena svim narodima i rasama, jezicima i raznim stilovima života i ponašanja. Grad koji nikad ne spava, u sebi ima niz pozornica, ne samo onih na Broadwayu kamo svi mogu doći nego i onih tajnih, mnoštvu nepoznatih, o kojima gledamo u filmovima poput “Oči širom zatvorene” s Nicole Kidman i Tomom Cruiseom snimanim dok njegova australska supruga nije znala da je u mladosti postelju dijelio i sa Cher!  

Na Manhattanu se može živjeti cijeli život, i da svaki dan idete u dva različita restorana, ne možete sve posjetiti. Ima ih na tisuće, svakog tjedna zatvara ih se na desetke, a novi se odmah otvaraju. Trenutno je u modi vijetnamska i japanska kuhinja, dok se mediteranska u New Yorku naziva gotovo domaćom, jer nema nikoga tko je bojkotira. New York je grad koji ne voli konzervativizam ni na kojem području ljudskog  postojanja.

Na cijeni su nemirni i radoznali duhovi jer takvi donose progres. Osobe vezane lancima odgoja, obiteljske prošlosti, podrijetla brzo postaju još frustriranije u gradu koji nema vremena za individualne psihoterapije, jer ako se ne možete prilagoditi određenoj skupini, jednoj od brojnih kojih ima od statusno, intelektualno i seksulano rasprostranjenih, onda je bolje spakirati kofere i odseliti se u ljupki gradić u Nebraski ili u obližnjem New Jerseyu. Amerikanci kažu da se treba zabavljati s curama s ljevice ali se valja ženiti desničarkama. To New York ne razumije jer je teksaški glupo!

Vjerujte mi, istina je kad kažu da New York puno pruža, obogaćuje, tjera naprijed, puno daje, ali i puno uzima! Tu se nitko ne boji side, antraksa ili posljedica narkoze na plastičnim operacijama! Svi prkose svima a najviše sebi samima. Živi se danas i sada! Svaki dan kao da je posljednji. Taj adrenalin je nezaustavljiv, on samo traži novu žrtvu, a one naviru, nema straha da će prestati dolaziti.

Zbog toga ima sve više oboljelih od side, kao da je rizične skupine zahvatio grupni mazohizam, pa je moderno umrijeti mlad i zaražen, a statistike govore da se skrivaju i podaci o broju žena koje smrtno stradavaju od posljedica ubrizgavanja botoxa. To je epidemija 21. stoljeća koja je nezaustavljiva jer botox je postao nešto kao trajna na kosi osamdesetih. Moraš ga imati! I onda poput McDonaldsovih šefova koji prave sve veće Big Macove, Newyorčanke ušrtcavaju botox – u prijevodu otrov – žmireći pred količinama kojima su kontaminirale tijelo a oduševljavajući se zategnutom kožom.

Znajte, ako vam se netko od uha do uha iskreno smije na Manhattanu bez blokiranih mišića na licu, taj (ili ta) nema novca za botox ili se boji tog estetskog hira. I sad ih pitajte za koga će glasovati i tko će bolje voditi Ameriku – prva žena predsjednica ili prvi crnac predsjednik. Republikanski kandidat John McCain se i ne spominje na Manhattanu, jer ovdje nije pristojno govoriti o političarima iz Busheva kruga ili stranke. Hillary Clinton i Barack Obama su glavna tema newyorških restorana.

Tu možete čuti ono što nema u anketama i analizama, a to je da demokratski kandidati imaju seksualnu karizmu. Oh, neugodno! Da, da, dobro ste pročitali. Na Manhattanu šapuću da je George Bush Bijelu kuću pretvorio u frigidnu sredinu. U Ovalnom uredu, govore, nije bilo seksa od odlaska Billa Clintona pa Newyorčani tvrde da bi mlađahni Barack Obama mogao vratiti staru slavu najpoznatijoj washingtonskoj adresi.  Znam, znam, to možete čuti samo u New Yorku!