Preživjela je Domovinski rat, raspad Jugoslavije i stvaranje Hrvatske, “upoznala” svih pet predsjednika, a ove godine pandemiju i potres. Jedna od najstarijih životinja u zagrebačkom Zoološkom vrtu proletjela je, i to doslovno, kroz gotovo pola njegova životnog vijeka. Riječ je Mojci, bjeloglavom supu, a sutra će svjedočiti i 95. rođendanu ZOO-a koji će slaviti zajedno s djelatnicima te ostalih 8000 jedinki 370 vrsta u zagrebačkom životinjskom carstvu.
Počeli s tri lisice i tri sove
– Mojca je rođena u divljini 1977., što znači da ima 43 godine, a u naš je vrt 1985. stigla iz Ljubljane – kažu u ZOO-u.
Iako nije bila dio “Divljeg srca” metropole od samih početaka, kada su u njemu živjele svega tri lisice i tri šumske sove, čula je najviše priča koje su se prenosile generacijama. Jedna od njih je da je ZOO u prvih nekoliko godina postojanja od deminutiva narastao do pravog vrta, a mijenjanju naziva “presudili” su prvi lavovi, Buršul, Paša i Olga, koji su prije 95 godina bili jedni od prvih stanovnika. Prvog mladog lava Buršula osnivač vrta Mijo Filipović kupio je po cijeni današnjeg automobila marke Rolls Royce te darovao ZOO-u.
– Od tada je ljubav Zagrepčana i lavova postojana, velika i puna poštovanja. Buršulovu popularnost danas ima Leo, glava obitelji veličanstvenih velikih mačaka. Svoju nastambu dijeli s kćeri Uzuri, partnericom Nyotom te njezinom blizankom Ayanon. Sin Tuma otisnuo se u svijet, a u Tuzli već ima šestero mladunaca – kažu u ZOO-u.
A osim lavovima, maksimirske su nastambe prve godine postale i dom leopardima koji su stigli iz Trsta. No gotovo svaku novu životinju “zasjenio” je najpoznatiji tadašnji stanovnik vrta, osmogodišnji pavijan Štefek. Obožavao je, naime, pažnju publike i stekao toliku popularnost, kako piše pokojni novinar i književnik Zvonimir Milčec u knjizi “Divlja djeca Maksimira”, da je ušao u svakodnevne razgovore purgera, što na ulici i u tramvaju što u novinskim člancima. Štefek je usto bio jedini Zagrepčanin čija je slika krasila tadašnje razglednice, a on sam sakupljao je dinare u škrabici kako bi mu se mogla kupiti žena. Potkraj života je oslijepio, a Zagrepčani su mu rado svakog dana nosili poslastice poput voća i povrća. Iako je ovaj pavijan “ubirao” većinu pozornosti, vrt(ić) se trebao širiti. Tako su kojekako stizale životinje, što donacijom, što otkupom, dok se danas one ne smiju prodavati te postoje stroge procedure za transport i držanje.
Publiku je 1926. godine posebice zaintrigiralo kad je u vrt stiglo pet životinja iz Hamburga. Dvije su, afričke mačke šuljke, već došle kao novopečeni par, a ostale su njemačke dame “udali” za purgere. Bila su to tri pira na koja je došlo 1700 ljudi. Prvi se ženio ružičasti kakadu Pipo, drugi angorski mačak Hasan-efendi, a treći simpatični medvjed nosan Pepek. Osim njihovih mladenki, u prvom je desetljeću stigla i zebra Venus, dok je danas najmlađa pripadnica te vrste Iskra koja je, podsjetimo, rođena prije svega nekoliko mjeseci, a ime su joj dali zagrebački vatrogasci. U istom su razdoblju dovedeni i prvi tuljan Maks, te dvije afričke jednogrbe deve koje su se znale u pratnji djelatnika ZOO-a šetati po Maksimirskoj cesti. A Zagreb je postao bogatiji i za surlaša jer stigla je prva slonica Mysore, kasnije poznata kao Marica ili Mauzika. Bila je toliko omiljena da je Štefeku postala prava konkurencija, a o njoj i njezinim družicama Rami i Dori brinuo se prvi čuvar i timaritelj Antun Tonček Dolenec. Prema opisima tadašnjih gradskih novinara bio je hitar kao vjeverica, lukav poput lisice i razgovorljiv kao papagaj.
Posljednja afrička slonica, pak, bila je Suma, nestašna i pametna sisavka koja je najbliža bila sa svojim timariteljem Marijanom Bačanom. Nerijetko mu je znala zadati i prave muke.
– Sjećam se kad sam joj prvi put prišao. Tadašnji kolega nije mi rekao da ona surlom skuplja novčiće koje timaritelju daje u zamjenu za kikiriki. A kako sam došao praznih ruku, surlom me pljesnula odostraga čim sam se okrenuo – prisjetio se kroz smijeh 59-godišnji timaritelj, koji ove godine odlazi u mirovinu, u nedavnom razgovoru za Večernjak.
Posljednja slonica Suma
Uginula je Suma nakon četiri desetljeća života, odnosno prije 14 godina, te od tada zagrebački ZOO više nikada, zbog nedostatka prostora, nije držao slonove. Tako ni od 1960. godine nije više imao žirafe koje su boravile u vrtu pet godina, a za njima i danas mnogi žale. A koliko se Zoološki vrt promijenio od svog osnivanja te što je sve obilježilo njegovu povijest, moći će se vidjeti na izložbi fotografija koja će sutra u 11 sati biti otvorena na Edukacijskom trgu u ZOO-u u sklopu proslave rođendana pod geslom “Pet do sto”.
– Razrezivanje torte pjesmom će uljepšati Kraljevi ulice, a legendarni Smogovci nadjenut će ime mladunčetu divovskog mravojeda. Djecu na Zebrinu trgu očekuju nastup mađioničara Vladimira Štimca te predstava “Kako živi Antuntun” u izvedbi kazališta Žar ptica – kažu u ZOO-u, dodajući da će naglasak edukacije biti na ugroženim hrvatskim vrstama, a podsjećaju i na koncerte Zagrebačke filharmonije u 18.15 i 19.15 sati.