Nakon što se, uz brigu o dvoje djece, više nije imala snage ni znanja nositi s njegom teško oboljelog i nepokretnog svekra 80-godišnjeg Ivana Lukina, Ljiljana Lukin pomoć je potražila u jednom od renomiranih zagrebačkih privatnih domova za starije i nemoćne Villa Vitalis. Tada nije slutila da će je to stajati kao da ga je smjestila u hotel. Osamdesetogodišnjak je u Domu boravio samo 16 dana, a obitelj Lukin za to je platila 11 tisuća kuna.
Završio u zaraznoj
– U ugovoru stoji da se dom plaća 5500 tisuća kuna mjesečno, a potpisali smo ga lani 10. studenoga. Samo devet dana nakon što je stigao u domski stacionar svekar je završio u zaraznoj bolnici dehidriran i u temperaturi – priča Lj. Lukin. Tamo je ležao 21 dan, nakon čega je vraćen u Vitalis.
– Vraćen je u dom baš na dan kada je Vitalisu trebala biti uplaćena nova mjesečna rata! – ističe Lj. Lukin. Svekar je u Villi Vitalis proveo svega devet dana pa je prilikom uplate druge rate molila je popust.
– Rekli su da po ugovoru moram platiti sve bio svekar u domu ili ne, pa sam uplatila i ratu za prosinac. No, tu nije bio i kraj bezobraštini Anke Veit, vlasnice Vitalisa – žali se Ljiljana Likin.
Temperatura, pa smrt
– Šest dana kasnije svekar je ponovno dobio temperaturu pa su ga iz Vitalisa opet željeli poslati u bolnicu, što suprug i ja nismo dopustili, već smo tražili da mu skidaju temperaturu i brinu se o njemu – priča Ljiljana Lukin.
Onemoćali je svekar sljedećeg jutra, 17. prosinca, preminuo. Od povrata novca ni ovog puta ništa!
– I u vrtiću, ako dijete grupu ne pohađa cijeli mjesec, roditelji plaćaju samo “čuvanje mjesta”, dakle, trećinu cijene – kaže Lj. Lukin.
Svekrova mirovina iznosila je 3600 kuna, a ostatak su Lukini dali od ušteđevine.
– Nezaposlena sam, a i suprug je nedavno ostao bez posla, pa s dvoje djece jedva živimo – požalila nam se Ljiljana Lukin.
Svjesna je, ističe Lj. Lukin, da je vlasnica doma zakonski u pravu, no njezin svekar većinu vremena proveo je u bolnici na račun HZZO-a, a ne u domu.
– Zakon vlasnicima domova dopušta da ugovore sklapaju kako žele i isključivo u interesu zarade. Idealan je to posao, umiruće pošalješ u bolnicu i naplatiš boravak! – poručuje mjerodavnima ogorčena Ljiljana Lukin.
Iz Vitalisa kažu da oni tu ne mogu ništa jer Lukini su na takve stvari trebali misliti pri potpisivanju ugovora.
– Ugovor su pisali odvjetnici. Ako uvjeti iz ugovora ne odgovaraju strankama, uvijek mogu otići u neku drugu ustanovu – kaže Anka Veit, vlasnica Vitalisa, i ističe da dosad nije imala pritužbi na rad svog sanatorija.
...zanimljivo...žena je nezaposlena,ali ipak je radije svekrva smjestila u renomirani,dakle ne običan dom...i sad plače što je i za tako kratko razdoblje morala platiti uslugu... ...da bude stvar još gora tražili su da im u kućnoj radinosti spuštaju temperaturu,pa je čovjek slijedeći dan umro... ...eto,sad sve stavljaju u novine,da evetualno još što god iskamče...