Bio bi to možda sasvim običan izlet, da autobus nisu ukrašavala dva crvena papirnata srca. Turistička zajednica Zagrebačke županije i putnička agencija "Insula Tours" za jučerašnje su Valentinovo organizirale razgled Ivanić Grada i Kloštar Ivanića, te zabavu na seoskom domaćinstvu obitelji Kezele.
Među putnicima, većinom umirovljenicima, lako se moglo uočiti tko s kime kroči istim putem.
- Dragu sam upoznala u Klubu penzionera u Preradovićevoj i zajedno smo već pet godina - priča Marija Gress. - Na putovanja uvijek idemo zajedno, često planinarimo i na Sljeme. U Puntijarki si, ako ima muzike, i zaplešemo. Moj ne zna plesati, ali sam ga naučila par koraka - tjera Marija Dragu da i on nešto kaže.
- Ljubavnici smo - kaže uz smiješak Drago Ružić, a Marija ispravlja:
- Prijatelji smo, ne znam kako bih to nazvala. Puno si značimo.
Rijeka Lonja, nalazišta plina i lječilište "Naftalan" obilježja su Ivanić Grada, gradića koji je ime dobio po crkvi Svetog Ivana, a status grada, unatoč tome što mu korijeni sežu u duboku prošlost, dobio je 1871. godine.
U "Naftalanu" su se od ostalog društva odvojili Vesna i Mladen Negro, nekad zagrebački suci, a danas aktivni umirovljenici. U braku su četrdeset i tri godine, a prije toga hodali su još pet godina. Recept za dugi brak?
- Puno tolerancije i obostranog poštovanja - odgovara Vesna. - Partner se ne smije previše stiskati, mora mu se dati sloboda, da diše.
Svemu je "kriv" ples u Glazbenom zavodu iz pedeset i neke godine.
- Tada je bilo lakše udvarati se nego danas - kaže Mladen. - Partnerica se pri plesu držala u naručju i moralo se stalno nešto pričati. Danas, veli naš sin, može proteći cijela večer a da cura i dečko niti ne progovore.
U Kloštar Ivaniću, u crkvi Svete Marije, pater Slavko Bulaja umirovljenicima je pripovijedao o povijesti crkve i obližnjeg franjevačkog samostana, utemeljenog prije više od petsto godina.
Iz Kloštar Ivanića, povorka izletnika stigla je u Šumečane, na seosko domaćinstvo obitelji Kezele. Umirovljenici Saša G. i Predrag M. par su od 1993., iako su se upoznali još kao studenti, prije četrdesetak godina. Za stolom u kutu sjedili su sami.
- Znali smo se svih tih godina ponekad sresti preko zajedničkih prijatelja, tako se i pojavila obostrana simpatija - kaže Saša. - Izlet u Ivanić Grad bio je iznenađenje moga dragog. Čitav život čovjek mora misliti na posao, djecu. Sada smo opušteni i uzajamno si uljepšavamo život.
Saša i Predrag imaju kućicu na Plješevici i tamo zajedno provedu čitavo ljeto... Ljubav i u vrleti nađe put.
M. Kopjar