– Daleko je to od najboljih dana, kada smo imali i 15 vozila. No slično kao i u drugim djelatnostima, kriza, ali još više nelojalna konkurencija i sivo tržište, jako nas pogađaju. Uz novi trend mobilnih jamstava. Sa 4500 prijevoza godišnje sada smo na nekih 1500 – govori Branimir Cvijić. Upozorava i da su neprijavljeni obrti čiji vlasnici često ovako odgovoran posao obavljaju ručno prerađenim vozilima opasni za promet. – I velike se tvrtke uključuju, a naša je "sreća" što će se auti ipak i dalje kvariti – zaključuje vlasnik Šleptransporta Cvijić.
Nitko ne poznaje zagrebački promet bolje od njih. U 41 godinu, koliko postoje, nagledali su se u metropoli, i ne samo u njoj, svačega. Oni su Šleptransport Cvijić, jedan od najdugovječnijih zagrebačkih obrta, i rijetko ih koji ovdašnji vozač nije koristio.
Kad "crkne" auto
– Zbog čega nas najviše zovu? Ne zbog tehničke neispravnosti, već nepažnje, da ne koristim neki drugi termin. Pogrešno utočeno gorivo najčešći je razlog poziva, barem četiri ili pet puta tjedno, a potom prazni akumulatori – kaže Branimir Cvijić, vlasnik obrta koji je naslijedio od oca.
– Otac Želimir vozio je taksi 70-ih godina, a to je bilo doba kada su gospoda taksijem iz Zagreba odlazila i u Njemačku. Tako je na zapadu vidio i ovakav biznis, pa je 1974. otvorio vučnu službu, što je tada imao jedino današnji HAK i još jedan privatnik. Počeli smo s dva razbijena kamiona koji su popravljeni do razine upotrebljivosti – opisuje B. Cvijić, čija tvrtka danas ima pet kamiona i šest zaposlenih.
– U Zagrebu je stotinjak vrućih točaka na koje nas zovu iako sudari nisu tako intenzivni kao što su nekad bili. I vozila i signalizacija kvalitetniji su, a ceste i dalje dovoljno loše da se po njima vozi brzo – objašnjava gazda dodajući kako je najteža strana njegova posla dolazak na mjesta fatalnih prometnih nesreća. No, i anegdota ima u izobilju.
– Nama je normalno da radimo 24 sata. A onda vas zovu jer je nekome "crkao" auto pa ga mi došlepamo i bez problema upalimo, a on se više nikada ne pokvari! Imali smo 50-60 takvih situacija. Neki sam dan u tri ujutro dobio poziv da bi trebalo skočiti do Londona po double decker koji treba dovesti do Zagreba. Ne moram objašnjavati koji je bio odgovor – kroz smijeh će Cvijić. Radili su, dodaje, dugo i za Vladu RH.
– Poznati Sanaderov BMW od 4,5 tone također je bio našim teretom jer se jednom zgodom pokvario. Opasno iskustvo imali smo 90-ih kada smo morali u Pakrac po izrešetani Mercedes Slavka Degoricije koji je tada bio na onim tajnim, ali neuspješnim pregovorima sa Srbima – prisjeća se vlasnik najdugovječnije vučne službe u gradu. Na njihovim je kamionima bio i modificirani Franckov Morgan koji su vozili po Hrvatskoj u promotivne svrhe, dosta automobila vrijednih i više od milijun i pol kuna, pa i brodova.
"Vukli" i avion
– Jednom smo iz Lučkog vozili i avion. Valjda mu nismo mi donijeli nesreću jer se kasnije srušio – kaže B. Cvijić. Sjeća se i originalne zgode kao iz filmova.
– Imali smo klijenta koji je svako toliko tražio da mu se preveze viličar, plaćao je u gotovini i s ozbiljnom napojnicom. Jednom sam tako otišao sam, a nedaleko od odredišta zaustavio me policajac s izvučenim pištoljem. Poznavao sam čovjeka, radi tu nedaleko na suzbijanju narkotika. Pitao me što radim ovdje, a ja rekoh: "Pa vozim". "Znaš li za što se koristi taj viličar?", pita me. "Ne." "Pa za pretovar marihuane", veli! Bilo je to za one velike zapljene kada je moj klijent pao sa sedam tona ili nešto slično. Ipak, platio je, onako vezan lisičinama, izvukao je iz džepa novac zajedno s napojnicom – kazuje B. Cvijić.
Nerijetko zovu i poznati, a možda najveća zvijezda među klijentima bio je autobus Krstića i sina iz filma "Ko to tamo peva". Svake godine limeni superstar Cvijićevim se kamionom vozi na InMusic.