U Zagrebu je sredinom 1930-ih bilo više od 160 industrijskih poduzeća, a samo 180 tisuća stanovnika. Tih godina sagrađen je Dolac, Stara klaonica, nova tramvajska remiza, stabilna električna mreža, gradska uprava stambeno zbrinjava građane gradnjom tipskih naselja, a Zagreb, osim demografskog buma, postaje važno industrijsko i trgovačko središte.
Sjećanje na slavne dane razvoja Zagreba u moderan grad, koji se iz današnje perspektive čini kao iluzija, obuhvaćeno je izložbom “Industrijski centar države: zagrebačka industrijska baština 1918.-1945.” u Muzeju grada Zagreba, koja će biti otvorena do 16. prosinca.
– Ovo je pokušaj sinteze koja upućuje na mogućnost gubitka tih vrijednih građevina – rekao je autor koncepta izložbe Goran Arčabić. Izložba je dio druge etape petogodišnjeg projekta kojim se istražuje zanemarena industrijska baština, a podijeljena je u četiri tematske cjeline: industrijski, ekonomski i demografski razvoj te izbor najznačajnijih građevina. Izabrane su po autorskom ključu, a detaljno je predstavljeno osam bisera industrijske arhitekture, poput Gradske plinare ili tvornice Arno, kasnije nazvane Badel.
– Građevine obuhvaćene izložbom veliki su neiskorišteni potencijal ovog grada te zalog za njegovu budućnost – rekla je na otvaranju izložbe Jadranka Veselić Bruvo, pročelnica gradskog Ureda za strategijsko planiranje i razvoj grada, očito zaboravivši dodati kako o pitanju zaštite vrijednog arhitektonskog naslijeđa grad godinama nije učinio ništa.
Krov tvornice Badel urušio se prije gotovo godinu dana, od Paromlina su ostali samo goli zidovi, a Stara klaonica čeka neke bolje dane, bez ikakve vizije što s njom.
"Krov tvornice Badel urušio se prije gotovo godinu dana, od Paromlina su ostali samo goli zidovi, a Stara klaonica čeka neke bolje dane, bez ikakve vizije što s njom". a to su samo neki od primjera koje grad ima zakonsku obavezu cuvati, no, to ne rade, ali znaju prigodno lagat i pozivat se na bastinu.