Nekima su prigovarali da su nespretni za nositi u torbi, kod jednog je bio problem što mu je sastavni dio omlet, koji nije toliko ukusan kad se ohladi, a tako su govorili i za onaj u kojem je panirani file oslića. No bez obzira na poneku kritiku, ona je najsretnija kad čuje da su mnogi đačke sendviče opisane na PDF-u i postavljene na stranicu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo isprintali i stavili na hladnjak kao ideju za obrok. Iako su postali poznati kao sendviči Sanje Musić Milanović, većinu ih je zapravo osmislila nutricionistica Ivana Šimić.
Ona je dio tima koji provodi projekt “Živjeti zdravo”, koji vodi prof. dr. sc. Sanja Musić Milanović, a nastao je u okviru Službe za promicanje zdravlja HZJZ-a kojem je također na čelu. Osim nutricionistice, na projektu radi multidisciplinaran tim stručnjaka koji osmišljava aktivnosti za promicanje tjelesnog, spolnog i mentalnog zdravlja. A s obzirom na to da je Ivana Šimić zadužena za unapređenje školske prehrane, ideja za sendviče rodila se spontano.
Zainteresirane kantine
– Bilo je to nakon što sam napisala tekst o tome kako pripremiti kvalitetan obrok za ponijeti, konkretno upućen srednjoškolcima jer oni nemaju organiziranu prehranu, a zbog trenutačne epidemiološke situacije često ni opciju izlaska iz učionice dulje vrijeme – kaže. Željela je, dodaje, približiti kako složiti cjelovit obrok koji će osigurati dulji osjećaj sitosti i bolju koncentraciju na nastavi te ujedno pridonijeti adekvatnom unosu ugljikohidrata, bjelančevina i masti, ali i vitamina i minerala. Predložila je tada četiri obroka, a jedan od njih bio je sendvič koji se pokazao kao najpraktičniji i najpopularniji, pa je Sanja Musić Milanović kao voditeljica projekta potakla nutricionisticu da osmisli još više varijanti. Ivana Šimić potom se “bacila” na posao, a prilikom slaganja razmišljala je kako uključiti što više namirnica koje su poznate i dostupne, a lako se kombiniraju.
Kriterij je bio, dodaje, i da ga učenici mogu sami napraviti bez obzira na to imaju li iskustva u kuhanju ili ne. Iako su korišteni kod nutritivnog izračuna, normative nisu željeli isticati zbog različitog profila ljudi kojima su namijenjeni, ali i vremenu u kojem će se konzumirati, bilo da je riječ o doručku, ručku ili užini. Prvotna je ideja krenula od srednjoškolaca, no sendviči se mogu, kaže Ivana Šimić, prilagoditi i osnovnoškolcima, a javljaju joj se i kolege koji su dobili ideje za obrok koji nose na posao. Što se tiče stajanja, neke je potrebno pojesti prije, na putu do škole ili nakon prvog ili drugog sata, odnosno u što kraćem vremenu od pripreme, a za dulje stajanje prikladnije su varijante đačkog, integralnog šarenog, sendviča s pršutom ili onoga s namazima. Svi sendviči mogu proći i kao varijanta ručka, i to prije odlaska u školu ili kada učenici dođu doma. U tom slučaju, bilo koji sendvič može se pripremiti i ostaviti u hladnjaku da se učenici samo posluže.
– Dobili smo upite iz školskih kantina u srednjim školama koje su zainteresirane za izradu – kaže nutricionistica. Ne bi to bilo ni loše, smatra, jer i na prehrani srednjoškolaca treba raditi. Što se tiče prehrane u osnovnim školama, tu je posebno potrebno unaprijediti infrastrukturu, s obzirom na to da dosta škola radi bez osnovnih uvjeta, adekvatno opremljenog prostora i s nedovoljno osoblja u kuhinji. Sendvič, napominje, nije zamjena za kuhane obroke, ali može biti bolja opcija od raznih varijanti brze hrane i pekarskih proizvoda ili kombinacije grickalica i soka. Osmišljavaju i druge projekte, a trenutačno se pripremaju, kaže Ivana Šimić, za prvu proslavu Tjedna školskog doručka.
U paketu za pospance
A kritike s početka teksta? One su dobrodošle, ističe, jer su prilika za učenje i napredak.
– Upravo iz razloga različitih potreba i preferencija ponudili smo više opcija, od kojih će netko napraviti deset novih kombinacija, dok će drugi pronaći deset problema. Mi slušamo i jedne i druge – kaže nutricionistica i dodaje da ima onih koji uživaju i u hladnom omletu. Sendvič s tom namirnicom, napominje, može se spakirati, primjerice, pospancima koji nemaju vremena jesti ujutro pa ga mogu pojesti na putu do škole ili prije nastave.
– On je također dobra varijanta za one učenike koji su sami doma, idu na neku aktivnost ili u popodnevnu smjenu i trebaju si pripremiti brz i jednostavan obrok – kaže. Fishburger, u koji ide panirani file oslića, preuzet je, pak, iz Nacionalnih smjernica za prehranu učenika u osnovnim školama i predstavnik je sendviča koji u sebi sadrže pohanu varijantu mesa, odnosno ribe, koju djeca, ističe Ivana Šimić, vole i dobro prihvaćaju, ali nije najsretniji način obrade namirnica.
– Ako panirano meso ili ribu pečemo u pećnici, možemo dobiti prihvatljivu varijantu i takvog obroka. U taj sendvič isto možemo staviti ostatke hrane otprije, a možemo se poigrati novim okusima pa izraditi popečke u koje ćemo staviti i povrće – kaže. No važno je, dodaje, da se o prehrani počelo razmišljati i ukazivati na probleme koji nisu svojstveni samo za djecu već i odrasle. Preskakanje obroka, posebice doručka, mali unos voća i povrća, unos hrane bogate energijom, a siromašne ostalim hranjivim tvarima samo neki su od negativnih navika, ističe, koje moramo mijenjati.
– Možemo se voditi tanjurom pravilne prehrane koji uključuje izvor ugljikohidrata (integralni kruh, pecivo, tjestenina, riža ili neka druga žitarica, krumpir), izvor proteina (meso, riba, svježi sir, mahunarke) i raznoliko povrće. Voće neka bude dio međuobroka i već smo puno napravili – kaže. Sendviči su, govori, tek jedan od primjera koji ima mogućnost raznih kombinacija i ne treba ga doslovno shvaćati.
– Svaki sastojak ima svoju ulogu, no nije nezamjenjiv, držeći se osnovne formule svaki sastojak se može prilagoditi – zaključuje Ivana Šimić