Hodamo omamljeni, bliedi, vrućica nas tresla, živci da će nam popucati, hodasmo po svetom tlu našega zavičaja poniknute glave, noseći u srdcu očajno čuvstvo, da će nam pod nogama zinuti grob, da će se domovi oboriti na nas, da će nas zakopati...” Strah, izmorenost, ali i usamljenost osjećaji su koji se mogu iščitati iz redaka velikog književnika Augusta Šenoe koje je na papir prenio 1880., tik nakon velikog potresa. Nekako je, dalo bi se zaključiti, današnja situacija preslika tadašnje jer se mnogi, što zbog epidemije, što zbog potresa, osjećaju usamljeno, anksiozno i depresivno.
Od Šenoe do Gulivera
No nisu sami u tome, a upravo je to udruga “Kako si?”, koja okuplja studente psihologije s Filozofskog fakulteta, htjela osvijestiti projektom psihošetnji metropolom što ih organizira subotama u sedam tjedana. Realizira se u suradnji s turističkim vodičima, a koncipirane su kao šetnje u kojima će grad ispripovijedati svoje priče motivirajući usto sudionike na razvoj psihološke otpornosti, optimizma, otvorenosti i prihvaćanja. Upoznavanjem novih ljudi bore se pak protiv usamljenosti, na koju se danas mnogi žale.
Premijernom se dvosatnom programu, koji ima dva dijela, priključilo desetak ljudi u dobi od 23 do 57 godina. Prvi je dio sama šetnja koja počinje okupljanjem kod Manduševca, a završava kod starog Art parka. Obilazi se nekoliko točaka, a na svakoj se zaustave i pričaju uglavnom povijesne storije vezane uz Zagreb te povlače paralelu s tadašnjim psihološkim stanjem aktera i današnjom situacijom. Drugi su dio radionice kojima zaokruže druženje.
– Bit je iz svake priče iznjedriti poruku. Jedna je od lokacija, primjerice, mural na Opatovini inspiriran pričom o Guliveru, koji prikazuje nepomičnog diva. Referirali smo se na to kako se u teškim životnim događajima osjećamo kao da su nam ruke vezane, no treba prepoznati sve probleme koji su nas okovali, rascjepkati ih na manje i suočavati se s njima kroz strategiju – objašnjava psihologinja i vodičica Ana-Marija Frajman dodajući kako za svaku šetnju imaju drukčiji plan i program radionica.
Zastali su i kod kuće Šenoa, gdje su govorili o književniku koji bio i važan član tadašnje gradske uprave, a zapisi iz muzeja poslužili su im i kao okosnica za program.
– Šenoa je nakon potresa uvelike pomogao Zagrepčanima i u njegovim se tekstovima vidi težina koju je nosio na ramenima. Tako nam je postao veliki motivator za nadilaženje problema i poziva nas na djelovanje – ističe psihologinja.
Ako se želite uključiti...
U starom su Art parku pak apsolventi psihologije Luka Mijalković i Sara Sigur održali edukativnu radionicu.
– Podijelili smo međusobno emocije i iskustva vezana uz potres – ističu. A program, dodaju, uključuje i komunikacijske vježbe u tri koraka, odnosno “sendvič-metodu”.
– Vježbali smo tako da nam daju povratnu informaciju o susretu. Prvo je bit da budu usmjereni na pozitivno, a zatim da napomenu nešto što bi moglo biti bolje. U trećem se koraku ponovno treba vratiti pozitivnom – objašnjavaju apsolventi.
Program šetnji osmislili su uz pomoć profesorice Nataše Jokić Begić i kolega Brune Bencarića, Tine Tadić i Sandra Krašića, a nastao je, ističu, jer im se nakon potresa velik broj ljudi javio da trebaju psihološku pomoć. I sudionicima prve svidjela se koncepcija, a obradovala ih je i prilika da upoznaju nove ljude koji prolaze kroz sličnu situaciju kao i oni sami. Zainteresirani za iduće termine mogu se pak udruzi javiti preko društvenih mreža ili na mail kakosi@ffzg.hr.