Na izvannastavnu aktivnost građanskoga odgoja u Osnovnoj školi Horvati prijavilo se desetak učenika osmih razreda, a kada je profesorica Maja Jurić-Kavelj vidjela njihove ocjene, sinula joj je ideja za odličan projekt. Nazvala ga je "Učenici učenicima", a cilj je da đaci jedni drugima daju besplatne instrukcije i pojašnjavaju nedoumice vezane uz gradivo.
– Živimo u 21. stoljeću u kojem su djeca jako introvertirana i osuđena sama na sebe. Pa da bi se malo odmaknuli od društvenih mreža i otvorili se jedni prema drugima, pokrenula sam nešto što mislim da je dobro i za dijete koje daruje svoje znanje i za ono koje ga prima – objašnjava profesorica hrvatskoga jezika. Građanski odgoj je kao pilot-projekt u Zagrebu započeo prije nekoliko godina, a ove je zaživio i u školi u Horvaćanskoj ulici. U sklopu izvannastavne aktivnosti đake uče što mogu učiniti za svoju školu, ali i lokalnu zajednicu.
– Lani smo imali nešto u povojima, htjeli smo oplemeniti našu školsku knjižnicu, koja ne nudi djeci ni sva lektirna djela. Imali smo odlične ideje, htjeli organizirati sajmove knjiga, no zbog vanjskih faktora projekt nije zaživio. Nije lijep osjećaj kada nešto pokušate, a ne ostvarite, posebice za djecu koja tek koračaju u život. No, barem su se upoznali s birokracijom, a to je također jedna od životnih škola koju moraju naučiti na građanskom odgoju – objašnjava prof. Jurić-Kavelj. Ovogodišnji je projekt pak poprimio malo šire razmjere, a odlučili su se za program za čiju provedbu neće ovisiti ni o kome. Obuhvaća svih 300-tinjak učenika škole koji mogu pomoć s gradivom potražiti od desetak osmaša, i to u dva termina tjedno. Projekt je zaživio ovoga mjeseca, kada su krenule intenzivnije pismene provjere, a kako su i očekivali, nešto je slabiji odaziv učenika nižih razreda.
– Nekada je puno jednostavnije da dijete pomaže djetetu, lakša je komunikacija, nema treme ni straha od neznanja. A onda ako zapnu, uvijek mogu potražiti pomoć profesora – kazuje Maja Jurić-Kavelj. Na ovaj se način, ističe, stvara osjećaj empatije i solidarnosti među đacima, a u profesorske je vode uskočilo desetak osmaša, koji od te uloge nisu strahovali. – Svatko ima jaču stranu pa sve uspijevamo pokriti – govori nam Karlo Brkić, koji u malom prstu ima fiziku i povijest. Jedva je čekao, dodaje, pomagati drugima, a to što se prisjeća gradiva nižih razreda pomaže mu i s pripremom za nacionalne ispite. Da su instrukcije uglavnom preskupe napominje pak Leda Žugić, koja je repeticije iz kemije plaćala i do 20 eura, a sad svoje znanje drugim đacima prenosi potpuno besplatno.
– Voljela bih više podučavati učenike do četvrtog razreda koji i ne dolaze toliko na instrukcije. Htjela bih da vide da mi osmaši nismo tako strašni jer se oni nas malo i boje – kaže Leda, koja ima mlađeg brata kojemu često objašnjava gradivo pa joj iskustva u predavanju ne manjka. S tvrdnjom da je nerijetko lakše da vršnjaci objašnjavaju jedni drugima slaže se i Dora Knezić. Profesori su eksperti u svom području pa nekada koriste prestručan jezik i ne znaju se spustiti na našu razinu, objašnjava. – Meni tata sve vrijeme govori da sam gradivo shvatila tek kad mogu podučiti nekog drugog. Kad učiš drugoga, ponavljaš gradivo i prenosiš svoje znanje – tumači osmašica.
Cilj je građanskog odgoja probuditi u djeci proaktivnog građanina koji je svjestan svojih mogućnosti te činjenice da i pojedinac jako puno može učiniti za zajednicu i društvo, ističe prof. Jurić-Kavelj. A dok instrukcije nisu zaživjele, u sklopu programa vodile su se žustre rasprave o aktualnim temama, politici, društvu, klimatskim promjenama, održivom razvoju, važnosti recikliranja... – Na ovoj izvannastavnoj aktivnosti s učenicima imam jako opušten odnos jer želim da se osjećaju sigurno podijeliti sve što imaju. Debate ponekad znaju biti i uzavrele jer su tu različiti ljudi s različitim stavovima. A zdrava razmjena mišljenja i stvaranje kritičnih građana je nešto što bi svakako i trebala biti jedna od uloga obrazovanja – zaključuje profesorica.