Prije nego što prijeđu preko pješačkog prijelaza, čak i ako je na pješačkom semaforu zeleno, najprije će dobro provjeriti ima li na cesti ikoga. A pokušati “na divljaka” uopće im ne pada na pamet jer znaju da tada riskiraju živu glavu. Raskrižje Savezne Republike Njemačke, Mije Šiloboda Bolšića i Hribarova prilaza, kažu nam stanovnici okolnih kvartova, valja izbjegavati jer već je odavno poznato kao točka na kojoj su prometne nesreće redovita pojava.
Vozači se zabijaju u stupove
Posljednja od njih dogodila se prije tri dana, kada su se sudarili kombi i automobil. Sudionike nesreće vatrogasci su iz smrskanog automobila morali izvlačiti, a 83-godišnja suvozačica svojim je ozljedama na kraju ipak podlegla.
– Sjećam se, bilo je to nešto užasno. Stavili su sad na to križanje lampaš njoj u sjećanje – prisjeća se Marko Vrlac iz Sloboštine tog nesretnog dana. Bio je to, dodao je, nažalost samo jedan u vrlo dugačkom nizu takvih dana.
– Ni ne brojim koliko sam sudara u posljednjih 40 godina, koliko tu živim, vidio. Svašta je tu bilo, i prevrnutih automobila, vozača koji su se zabijali u stupove, poginulih pješaka – nabraja nam sve čega se sjeća Marko Vrlac iz Sloboštine. Jedno od najgorih sjećanja, dodao je, ono je od prije deset godina kada je na motociklu poginuo mladić, a nerado se prisjeća i prošlog ljeta kada se auto nakon sudara zapalio, a jedna osoba završila u bolnici.
– Onda se tu zimu neki manijak zabio u stup jer je prebrzo vozio. Ma kažem vam, ovo je križanje teža katastrofa i ovdje se nešto mora učiniti – frustrirano nam je rekao ovaj Zagrepčanin.
A da je ova lokacija uistinu često poprište tragedije, pokazuju i podaci zagrebačke policije. Prema njima, svaka tri mjeseca ondje se prošle godine dogodila prometna nesreća, a godinu dana prije, bilo je to gotovo svaki mjesec, odnosno osam puta. Što se tiče ozlijeđenih, njih je bilo 12, a svi su, osim jedne osobe, na sreću prošli samo s modricama.
– Ljudi stradavaju jer voze kao luđaci i ne paze na promet oko sebe. Također se prave kao da semafor ne postoji. Iako im je svjetlo za skretanje desno crveno, oni ipak voze. A i semafor za pješake je prekratak i često nas “ulovi” crveno nasred ceste – kazala nam je Jadranka Klarica.
Da bismo dobili i stručno mišljenje, na ovo smo križanje doveli sudskog vještaka za cestovni promet Gorana Husineca, koji nam je objasnio njegove najveće probleme. Semafori rade “k’o vurica”, kaže, table i signalizacija također su pravilno raspoređeni, a križanje je odlično prometno riješeno. Problem je, ističe, u njegovoj veličini i gustoći prometa te vozačima koji po Ulici SR Njemačke jure i do 150 kilometara na sat, što je brzina i više nego dvostruko veća od dopuštene.
– I onda se nađe jedan vozač koji se vozi tom velikom brzinom, drugi koji je nepažljiv i evo vam recepta za tešku prometnu nesreću – objašnjava prometni stručnjak. I sam je, kaže, radio nekoliko analiza nesreća baš na ovoj lokaciji.
Glavni faktor je čovjek
– U svakoj je upravo ljudski faktor bio problematičan. Netko od sudionika napravio bi grešku, a raskrižje je takvo da greške ne prašta – ističe Husinec, a osim jurcanja, kao važan faktor ističe i nepoštivanje semafora što je bio i uzrok nedavne nesreće. Osim što kroz križanje prolaze na “debelo” crveno svjetlo, vozači se ne obaziru ni na žuto pa, umjesto da stanu, nagaze na gas. Pritom uopće ne gledaju dolazi li im tko iz bočne ulice.
– Jedan skreće premalom brzinom i zbog nečeg se zadrži u raskrižju, a drugi kao manijak juri ravno na žuto. I onda se sretnu nasred križanja i priča lako može završiti tragičnim ishodom – objašnjava naš sugovornik, koji kao prometno rješenje vidi izgradnju podzemnog tunela u smjeru sjever – jug, a iznad njega stavio bi mali kružni tok. Promet bi tada, objašnjava, tekao nesmetano, a više ne bi bilo potrebe za semaforima.
Evo npr. Avenija Dubrava s križanjem Grižanske. Preko pješačkog na zeleno ne može stići ni mlada osoba ako ne potrči. Kako onda da prođu starije ili invalidi kojih je podosta zbog ambulante u Grižanskoj.