Pucali su zidovi i crjepovi, a nekoliko sekundi na 5,5 Richtera činilo se kao vječnost. Mnogi su u pidžamama istrčali na ulicu, a neki ostali i cijeli dan, čekajući da seizmolozi kažu da je sigurno vratiti se doma. Tako je izgledao 22. ožujka koji je zauvijek promijenio život Zagrepčana i sliku glavnoga grada, a šest mjeseci nakon potresa ne može se reći da su se stvari puno pomakle.
Nedavno je u Saboru donesen Zakon o obnovi Zagreba i dvaju susjednih županija, no posao bi mogao početi, prema predviđanjima pravnih i građevinskih stručnjaka, tek iduće proljeće ili ljeto. Najviše stradali tako će zimu dočekati u napuknutim kućama, a mnoge i dalje muči problem urušenih i zapečaćenih bojlera koji se ne smiju koristiti jer nisu sigurni. Sudbina je to uglavnom stanovnika centra grada, barem onih koji svoj dom nisu zamijenili Cvjetnim naseljem, odnosno odnedavno hostelom Arena. A u podsljemenskom području ima i onih koji će zimu provesti u kontejnerima koji su im dani na korištenje jer su im kuće dobile crvenu naljepnicu. Procijenili su tako statičari volonteri koji su mjesecima obilazili objekte, a detaljne provjere inženjera koje je uposlila gradska uprava idu pak toliko sporo da ni u njoj nisu zadovoljni.
A trebat će, procijenio je gradonačelnik Milan Bandić, barem 10 godina da se sve vrati u prvobitno stanje. I puno novca jer se, prema novoj brojci, mora popraviti oko 86 milijardi kuna štete. Stradali, prema zakonu, plaćaju 20% od procijenjene štete, država će pomagati sa 60% konstrukcijske obnove, a županije i Grad Zagreb s 20%. No prije treba formirati i Fond za obnovu koji će njome koordinirati, a puno je i drugih koraka koje treba proći do samih radova. Podrhtavanja tla u međuvremenu su se nastavila, što je, kažu seizmolozi, normalno i treba se na njih naviknuti. No, na nekim se zdanjima i počelo raditi, pa tako i katedrala uskoro kreće u detaljnu obnovu, a mise se sele u crkvu Pohoda Blažene Djevice Marije na Dolcu i u kapelu Ranjenoga Isusa na Jelačićevu trgu.
Hvala gradonačelniče.