Imamo supermodernu i superskupu autocestu od Zagreba do Maclja
(više od 14 milijuna eura po kilometru, što ide u
europski vrh, stajala je dionica od Krapine do Maclja), ali će
naše putovanje do Graza ipak trajati oko dva i pol sata.
Dobro, sada više nećemo migoljiti kroz Hrvatsko zagorje,
nego kroz Sloveniju, no rezultat će, na žalost, opet biti isti.
Slovenija, podsjetimo, uporno izbjegava sagraditi svoj dio autoceste od
Maclja do granice s Austrijom. Osim što sadašnja
cesta prolazi uglavnom kroz naseljena područja, gdje se u najboljem
slučaju može voziti najviše 60 kilometara na sat, velika su
opasnost i slovenski policajci koji samo čekaju prekoračenje
brzine kako bi naplatili masne kazne, osobito vozačima s hrvatskim
registracijama. Za vrijeme turističke sezone kolona je na toj dionici
duga koliko i sama Slovenija – oko 50 kilometara.
Neki su naivno očekivali lijepu gestu sa slovenske strane. Jer, mislili
su naivci, ako Slovenija u Hrvatsku izvozi oko 1,35 milijardi dolara, a
uvozi samo 850 milijuna dolara, onda bi Slovenci, ako ništa
drugo, mogli sagraditi 50-ak kilometara autoceste kao znak dobre volje
prema velikom kupcu. Bilo bi lijepo, ali se nije dogodilo.
Stoga otvaranje autoceste Zagreb – Macelj nije samo uspjeh
hrvatskog građevinarstva nego i velik neuspjeh hrvatske politike, i to
od naše samostalnosti pa do danas. Nijedna hrvatska vlada
nije uspjela – a pitanje je koliko su to i željele
– nametnuti Sloveniji gradnju autoceste kao prioritet, premda
su imale tisuću prilika i jednako toliko suptilnih metoda.
Riječ - dvije
