Naravno da je sve u načinu pripovijedanja. I naravno da je taj način, kao i u svakoga istinskog i velikog pisca, zapravo neponovljiv
"Kućni ljudi" knjiga su iz edicije Dnevnik, iz čega bi se onda dalo pretpostaviti da su "Kućni ljudi" u najširem smislu nekakva dijaristička ili dokumentarna proza, književni autoportret, selfi, ili, prozni otisak jednoga privatnog trenutka usred žive epohe. I sve to, doista, "Kućni ljudi" jesu. Ali, istovremeno, knjiga je to stilizirane i vrlo precizne proze, srodna onima koje, recimo, piše norveški pisac Tomas Espedal.