Bivše komunističke vlasti koristile su svaku prigodu za diskreditiranje Hercegovaca. Žestoku ofenzivu pokrenule su osamdesetih kada su se tamo u četiri godine dogodila tri čuda: Gospa u Međugorju (Čitluk), Troja u Gabeli (Čapljina) i NLO u Izbičnu (Široki Brijeg). Za razliku od drugih slučajeva, javnosti su poznati detalji kako je Udba pokušala brutalno ušutkati šestero vidjelaca i franjevce. Privođenja, zastrašivanja, ismijavanja bile su metode kojima su se borili protiv “kleronacionalizma”.
Kada im je Međugorje izmaklo kontroli, dvadesetak kilometara dalje kao bomba odjeknula je vijest da je Troja u Gabeli. Meksički arheolog Roberto Salinas Price uvjeravao je javnost da se trojanski rat, koji je u Ilijadi opisao grčki pjesnik Homer, zapravo odigrao na jugu Hercegovine.
Vlasti, poučene iskustvom iz Međugorja, kako baš s milicijom i ne ide zataškavanje, krenule su u sofisticiraniju PR kampanju. U televizijskim emisijama “stručnjaci” su uvjeravali javnost kako Price nema pojma. Troja je, po njima, u Maloj Aziji, svugdje, nije samo u Hercegovini.
I treće mistično čudo imalo je sličan scenarij. Pojavio se zagonetni elipsasti trag na “tvrdoj izbičkoj ledini”. Mještani su odmah doveli doktore znanosti iz područja fizike, kemije, biologije... Htjeli su racionalno objašnjenje. Stručnjaci su na mjestu događaja ustvrdili kako je riječ o uistinu neobičnoj pojavi, nastaloj nekim snažnim pritiskom “odozgo”... No, njih su na povratku s terena dočekali agenti Udbe i naredili da za medije smisle snažan demanti kako bi ismijali mještane. Izmišljotinama, kakvih se ne bi postidio ni Joseph Goebbels, jugoslavenska je javnost u središnjem dnevniku obaviještena o “još jednoj prijevari iz Hercegovine”. Tako su mještanima koji su od znanstvenika tražili objašnjenje o ovozemaljskoj pojavi, političari u funkciji diskreditiranja podmetnuli izvanzemaljce.
Dakako, nije propušteno reći kako iza projekta stoje ustaše. Koji na takav način slabe i ruše ustavni poredak SFRJ. S istim ciljem nakon toga snimane su brojne emisije. Pjesnik je za potrebe “Nedjeljnog popodneva” napisao stihove čiji je refren “Gospe moja, što je Troja pored čuda NLO-a”. Nakon svega, medijskom i policijskom brutalnošću protjerani su “Marsovci” – odnosno, po rimskoj mitologiji, “bogovi rata”. Unatoč svemu, elipsa se kao zli prorok pojavljivala u kolovozu svake godine. Sve do devedesetih, do početka rata. Puno je stigmi koje su Hercegovcima zalijepljene u bivšem sustavu. Iskorištena je svaka pojava, osobito “tri čuda” kako bi ih se optužilo. Nažalost, u mnogočemu su uspjeli. Stvoreni su stereotipi koji se danas prihvaćaju kao gotova istina. Hercegovci su vjerovali kako će biti srušeni s padom “mrske im države”. Dogodilo se suprotno. Za sve, ama baš za sve ih se optuživalo. Za sve nedaće u Hrvatskoj. Izrugivani su kada su nosili mobitele, igrali tenis, postajali tajkuni... Kada bi to bilo točno, onda bi ih trebalo proglasiti vizionarima. Pretečama modernoga društva. Na koncu, čak su dvojica tenisača (Čilić i Dodig) iz toga malog mjesta Međugorja koje ima samo tri tisuće stanovnika. Nalaze se među prvih 60 na svijetu. I za višemilijunski New York bi to bio uspjeh. Zar i to nije čudo?!
Za potrebe stvaranja loše slike o Hercegovcima zaboravlja se istaknuti njihovo podrijetlo. Kada pobjeđuju, oni su hrvatski tenisači. Imat će “privilegij” biti Hercegovci tek ako postanu dio neke zločinačke organizacije. Baš kao i svi drugi. Jasno je da među Hercegovcima ima kukolja. U postotku, kao i u svim drugim regijama. Vjerojatno ni više ni manje. Nije li onda šovinizam, rasizam i primitivizam etiketirati jedan narod. Među kojim ima stotine uspješnih znanstvenika, humanista, svećenika, sportaša... Oni šute i o njima se šuti. Zato su im njihovi neprijatelji postavili trojanskog konja. Iz kojega iskaču sijači mržnje.
Od njih ih mogu samo spasiti čuda! Izvanzemaljci, Gospa...? Što god, laži i zablude trebat će rušiti onoliko godina koliko su stvarane. Pola stoljeća! Prije? Možda se dogodi još jedno čudo.
Tito je osobno bio zabranio svaku investiciju u zapadnu Hercegovinu. Ljudi su zivjeli od sverca duvana , od vina i koza. Znacajno je da na tom podrucju nikada nije bila niti jedna "kasarna" JNA. Cak su im i ime promijenili u Listica. Kad je JNA tenkovima 1991 od Mostara krenula prema Sirokom , narod ih je zaustavio cim su izasli iz Mostara ;- Dje ste vi krenuli s tojizim ? -