Koliko se domaće tvrtke brinu za otpuštene radnike govori i podatak o
nizu njihovih krivih poteza. Primjerice, neke od njih prvo su izašle s
podacima o otpremninama i ljudima dale otkaz u kratkom roku, bez
dodatne komunikacije, možda uz tek popratno pismo, a tek se poslije
sjetile da bi socijalna strana možda trebala biti jača, pa su se, nakon
što su radnici otišli, odlučili na korak njihova zbrinjavanja.
Ali puno prekasno. Jer, sada već bivši zaposlenici bili su povrijeđeni,
s izgubljenim povjerenjem i s malo izgleda da o tvrki ikad više kažu
nešto lijepo. Prije nekoliko godina jedna je domaća tvrtka u stranom
vlasništvu na vrijeme poduzela korake za zbrinjavanje radnika i ti
zaposlenici ni dan danas o njoj neće reći ništa loše, bez obzira na to
što su dobili otkaz.
Jedna strana tvrtka koja je nedavno preuzeta, iako odlazi s našeg
tržišta već je počela projekt zbrinjavanja viška svojih zaposlenika.
Neke tvrtke to rade same, a neke angažiraju agencije. No njih je vrlo
malo, štoviše, prošlih nekoliko godina za takvom uslugom gotovo i nije
bilo interesa. Javio se sada, u krizi, ali to nadalje zacijelo neće
biti masovna pojava.
UVODNIK