Projekt interaktivnih radionica Upravljanje osobnim financijama na kojima bankari savjetuju građane kako najbolje uravnotežiti troškove i prihode počeo se provoditi nakon jednogodišnje pripreme. Premda se banke hrane upravo zaduživanjem građana, nije im u interesu da preopterećeni klijenti nemaju čime vraćati dugove.
Praksa upoznavanja građana s financijama u mnogim je zemljama uvriježena, a pojačala se nakon ekstremnih slučajeva u kojima su sudovi odlučili da korisnici kredita više ne moraju vraćati dugove jer im banke nisu podastrle dovoljno informacija o tome u što ulaze.
Najveće zamke
U sklopu programa društvene odgovornosti radionice su pokrenuli Hrvatska udruga banaka i UNDP. U početku će na njima sudjelovati predstavnici civilnih udruga, a potom će se preko mreže poslovnica proširiti i na druge sudionike i druge gradove.
Cilj nam je potaknuti građane da nauče štedjeti, ali i povećati primanja. Predloženim modelima vođenja kućnog proračuna sami će zaključiti kako to učiniti jer zbog diskrecije na radionicama neće biti pojedinačnog savjetovanja objasnio je Igor Štefanac, voditelj odnosa s javnošću HUB-a.
Kojih se zamki građani najviše trebaju čuvati? Najveći su gutači novca, upozoravaju stručnjaci, sniženja nepotrebnih stvari. Savjetuju kupnju prema popisu te prije ugovaranja paketa ili pojedinačnih proizvoda usporedbu ponude s tržištem. Prije podizanja kredita obvezna je provjera i usporedba kamata, naknada i ostalih troškova te potpisivanje ugovora tek nakon objašnjenja svih pojmova.
Usto, kredite treba podizati samo u registriranim ustanovama, ostalo je skuplje i znatno rizičnije. Važno je i stvoriti zalihu za nepredvidive troškove malim mjesečnim izdvajanjem te konačno provjeriti može li se, umjesto kreditom, cilj ostvariti štednjom.
Polaznike poučavaju osobni bankari, financijski savjetnici ili kreditni referenti oni koji se inače iz petnih žila trude natovariti im još jedan proizvod. Rastuća zaduženost, koju standard ne prati, jasno govori da građani ne znaju dobro procijeniti svoje mogućnosti i navuku se na kredite ponuđene uz primamljiv marketing. Što ih najviše muči?
Vježbati štednju
Najčešće misle da ne mogu ništa uštedjeti, ali vježbama pronađu mogućnosti smanjivanja troškova ili dobiju ideju o honorarnim poslovima. Malo njih planski vodi financije, jedan od tisuću to čini preko tablica u excellu, a više od 20 posto uopće nema pristup računalu ističe Štefanac. Budući da većinu zbunjuje poplava čudnih naziva iz financijskog svijeta, uz tablice za evidenciju troškova i prihoda dobivaju i mali rječnik bankarskih pojmova te brošuru udruge Potrošač Financijske usluge i bankarstvo u sustavu zaštite potrošača.
Jedna od ideja pri najavi projekta bilo je i detaljno upoznavanje s bankarskim proizvodima kako bi građani točno doznali što i koliko plaćaju te što zauzvrat dobivaju.
Premda sa sada taj aspekt ne spominje, odgovoran pristup banke klijentu podrazumijevao bi upravo to, što bi i bankama popravilo reputaciju. U ovom je slučaju fokus usmjeren ponajprije na odgovornost građana prema vlastitim financijama.
Praksa upoznavanja građana s financijama u mnogim je zemljama uvriježena, a pojačala se nakon ekstremnih slučajeva u kojima su sudovi odlučili da korisnici kredita više ne moraju vraćati dugove jer im banke nisu podastrle dovoljno informacija o tome u što ulaze.
Najveće zamke
U sklopu programa društvene odgovornosti radionice su pokrenuli Hrvatska udruga banaka i UNDP. U početku će na njima sudjelovati predstavnici civilnih udruga, a potom će se preko mreže poslovnica proširiti i na druge sudionike i druge gradove.
Cilj nam je potaknuti građane da nauče štedjeti, ali i povećati primanja. Predloženim modelima vođenja kućnog proračuna sami će zaključiti kako to učiniti jer zbog diskrecije na radionicama neće biti pojedinačnog savjetovanja objasnio je Igor Štefanac, voditelj odnosa s javnošću HUB-a.
Kojih se zamki građani najviše trebaju čuvati? Najveći su gutači novca, upozoravaju stručnjaci, sniženja nepotrebnih stvari. Savjetuju kupnju prema popisu te prije ugovaranja paketa ili pojedinačnih proizvoda usporedbu ponude s tržištem. Prije podizanja kredita obvezna je provjera i usporedba kamata, naknada i ostalih troškova te potpisivanje ugovora tek nakon objašnjenja svih pojmova.
Usto, kredite treba podizati samo u registriranim ustanovama, ostalo je skuplje i znatno rizičnije. Važno je i stvoriti zalihu za nepredvidive troškove malim mjesečnim izdvajanjem te konačno provjeriti može li se, umjesto kreditom, cilj ostvariti štednjom.
Polaznike poučavaju osobni bankari, financijski savjetnici ili kreditni referenti oni koji se inače iz petnih žila trude natovariti im još jedan proizvod. Rastuća zaduženost, koju standard ne prati, jasno govori da građani ne znaju dobro procijeniti svoje mogućnosti i navuku se na kredite ponuđene uz primamljiv marketing. Što ih najviše muči?
Vježbati štednju
Najčešće misle da ne mogu ništa uštedjeti, ali vježbama pronađu mogućnosti smanjivanja troškova ili dobiju ideju o honorarnim poslovima. Malo njih planski vodi financije, jedan od tisuću to čini preko tablica u excellu, a više od 20 posto uopće nema pristup računalu ističe Štefanac. Budući da većinu zbunjuje poplava čudnih naziva iz financijskog svijeta, uz tablice za evidenciju troškova i prihoda dobivaju i mali rječnik bankarskih pojmova te brošuru udruge Potrošač Financijske usluge i bankarstvo u sustavu zaštite potrošača.
Jedna od ideja pri najavi projekta bilo je i detaljno upoznavanje s bankarskim proizvodima kako bi građani točno doznali što i koliko plaćaju te što zauzvrat dobivaju.
Premda sa sada taj aspekt ne spominje, odgovoran pristup banke klijentu podrazumijevao bi upravo to, što bi i bankama popravilo reputaciju. U ovom je slučaju fokus usmjeren ponajprije na odgovornost građana prema vlastitim financijama.
