Donedavni konkurenti koji su bili usmjereni na svoj uspjeh u vremenima
rastućeg tržišta, danas u vrijeme krize češće komuniciraju a velik broj
njih spreman je i na suradnju, među tvrtkama i među osobama unutar
istog sektora. Sudionici okruglog stola dolaze iz različitih sektora, a
iznose primjere suradnje u svojoj branši koja se intenzivirala u krizi,
dok postoje primjeri i onih kod kojih suradnje nedostaje, a pretežno je
riječ o onima koji su prošlih godina imali izuzetno velik rast.
– Krizno vrijeme pojačalo je unutarsektorsku suradnju – priznaje Branko
Kučan, izvršni direktor za upravljanje ljudskim potencijalima u tvrtki
Farmal, iznoseći konkretnu suradnju svoje tvrtke i Plive. – S obzirom
na to da je Pliva bila primorana ući u proces radikalnoga strateškog i
organizacijskog restrukturiranja dio kojega je i kadrovsko
restrukturiranje, pojavio se organizacijski višak od oko osamsto ljudi.
Plivin odjel ljudskih resursa preuzeo je proaktivnu ulogu u
zbrinjavanju tih ljudi ne samo kroz otpremnine nego i kroz konkretnu
pomoć u pronalaženju kvalitetnog rješenja za nastavak karijere.
Na toj osnovi uspostavljena je direktna suradnja između dviju funkcija
upravljanja ljudskim resursima čiji pozitivni rezultati se naziru ovih
dana kada će, vjerujemo, biti završeni prvi kadrovski transferi na
relaciji Pliva – Farmal. Dražen Nikolić, predsjednik uprave Raiffeisen
Consultinga primjećuje da u zadnje vrijeme u sklopu konzultantskih
poslova postoji sve više interesa za poslovima spajanja i zajedničkog
nastupa na inozemnim tržištima.
– Mi danas imamo situaciju da na inozemnim tržištima ključne domaće
tvrtke konkuriraju jedna drugoj što je apsurdno. Ne samo zbog
gospodarske krize već i zbog izazova koji nas čekaju kada postanemo
članica EU, projekti udruživanja oko sinergija radi povećanja naše
konkurentske sposobnosti dobit će na važnosti. RBA je u cilju suradnje
za lakše suočavanje s krizom pokrenula akciju “Prostor za preokret” u
kojoj sudjeluje banka, njezini korporativni klijenti – stanograditelji
i proizvođači namještaja.
– Akcija je počela kroz razgovor u krizi odnosno sagledavanjem problema
koji bi se mogli dogoditi u sektoru visokogradnje, koji je bitan i ima
snažan utjecaj na BDP. Taj koncept koji se na engleskom jeziku zove
“Cooperatition” (cooperation + competition = cooperatition) stvorio je
sinergijske učinke jer kada se uključe i ostale banke moglo bi se
“zavrtjeti” 250 do 500 milijuna eura na tržištu nekretnina odnosno
unutar visokogradnje, što će mnogima omogućiti preživljavanje – tvrdi
Nikolić. Neki dan sličnu akciju pokrenula je i Erste Steiermarkische
banka.
Udruživanje resursa
Konzultant Željko Perić pita se je li sada pojačana suradnja ili samo
komunikacija među konkurentima. – Komunikacija je definitivno pojačana,
no vjerujem da se pokreće i suradnja. Mogu navesti i vlastiti primjer.
Mi smo fokusirani na savjetovanje u projektima akvizicija i spajanja i
u zadnjevrijeme su nam dvije banke, koje su nam inače konkurenti,
ponudile suradnju. U ovome slučaju radi se o velikom pomaku u
razmišljanju, jer inicijativa ide od većega partnera prema manjem.
No mislim da nedostaje suradnje među velikim tvrtkama, da su svi više
konkurenti, a da je premalo svijesti o tome da se može u isto vrijeme
na nekim područjima surađivati, a na drugima konkurirati. Ja bih volio
da nas kriza potakne u tom smjeru, da tvrtke češće udruže resurse
(istraživanje i razvoj, distribucija, zajednički projekti...) ili se
kapitalno povežu, posebno zbog skoroga ulaska u EU – kaže Perić.
Kučan izdvaja i međusektorsku suradnju na području ljudskih resursa pa
je još prije nekoliko godina pokrenuta udruga menadžera ljudskih
resursa pod imenom HR centar u kojoj je danas više od stotinu članova
iz vrlo različitih organizacija i sektora otvorenih i spremnih
surađivati, razmjenjivati informacije i pomagati si na razne načine,
što krizna vremena samo dodatno potenciraju.
No isto tako se podsjeća da je pokušaja u poticanju i prakticiranju
otvorenije suradnje među menadžerima ljudskih resursa različitih pa i
konkurentskih organizacija bilo i prije, ali su rezultati takvih
pokušaja bili prilično ‘mršavi’ jer su nas autarkični mentalni sklopovi
i obrasci ponašanja gurali u smjeru nepovjerenja, zatvaranja,
sebičnosti i nedijeljenja informacija te relevantnih iskustvenih
saznanja vezanih uz to područje. Danas i ovdje situacija se u tom
pogledu značajno mijenja.
– Tek je, na žalost, krizno vrijeme probudilo u nama dimenziju
socijalne osjetljivosti te smo napokon spremni otvoriti vrata i nekim
tradicionalnim, gotovo proskribiranim vrijednostima kao što su
solidarnost, spremnost za pomoć i podršku ljudima u suočavanju s
egzistencijalnim problemima – komentira Kučan, tvrdeći da u kriznom
ambijentu i komunikacijski kanali postaju otvoreniji i među ljudima i
među organizacijama kako unutar istoga sektora, tako i među različitim
sektorima.
Marin Hrešić, direktor riznice u Erste Steiermarkische banci potvrđuje
i pojačanu komunikaciju u bankarskom sektoru, gdje se jedni drugima
‘povjeravaju’. Nije naravno riječ o dogovorima zbog krize, jer to i ne
smijemo, ali vjerujemo da je bolje da si neke stvari koje prije nismo,
jer smo se smatrali konkurencijom, sada otvoreno kažemo.
– Jedan aspekt koji je zanimljiv i koji smo zamijetili je produbljeni
odnos banaka i njihovih klijenata. Koliko god situacija bila teška i
problemi koji se moraju rješavati veći nego što je bio slučaj
prijašnjih godina, toliko je istodobno veća spremnost za dogovor,
prihvaćanje nekih rješenja koja se ranije nisu mogla staviti na stol,
kako od strane banaka, tako i od strane klijenata. Ljudi su spremniji
kročiti neutabanim stazama i tražiti rješenja izvan standardnih
obrazaca ponašanja koji su primjereniji za rješavanje problema koji se
nalaze na stolu u tom trenutku – komentira Nikolić.
Ima i loših primjera...
– Prije su banke trčale za klijentima, a sada se zbog krize situacija
promijenila. A mi, ponajviše kolege u kreditnom dijelu, pokušavamo
iskomunicirati da klijenti ostanu i budu zadovoljni te da im se
pomogne. Možda to ostavlja dojam da takvo ponašanje nije s novim
klijentima, no nije tako, nego se jednostavno više pažnje posvećuje
postojećim klijentima – kaže Hrešić.
U sektorima koji su najviše procvali prethodnih godina ipak suradnja
nije najbolja, pa je tako nedavno bio zamijećen ‘sukob’ pojedinih
sudionika na tržištu kapitala.
– Kako mi kažemo na tržištu – kada vjetar puše i purani lete. No u
krizi uvidjelo se da svi ne mogu preživjeti. I zato se javljaju ideje,
što je normalno, jer je ljudima teško i žele pronaći izlaz kroz prodaju
burze, što je razumljivo. Suradnja među sudionicima nije na vrijeme
bila dobra da se riješi situacija – objašnjava Hrešić. O nedovoljno
dobroj komunikaciji u sektoru građevine svjedoči i Dubravko Ranilović,
direktor tvrtke Kastel.
– Kolač se smanjio, a zajednički model izlaska iz krize nije
postavljen. Banke su se umiješale da bi spasile situaciju, pa se
dogodilo da su neki ljudi u ‘privilegiranom’ položaju, a neki nisu.
Svatko se i dalje bori za svoj dio kolača, a komunikacije ima samo tamo
gdje je i prije postojala. O zajedničkom nastupu ili povezivanju se ne
govori, ali tvrdi se da će kriza sve nas učiniti kvalitetnijima. I
Nikolić se slaže da nakon ovih događaja tržište nekretnina nikada više
neće biti isto jer će se više vrednovati kvaliteta i referenca
stanograditelja, s obzirom na to da ih je bilo mnogo koji su “zalutali”
u taj biznis.
– U dobrim vremenima rješavanje problema nije bilo u prvom planu. No
sada kada je kriza, kada se kolač smanjio u svim sektorima, problemi
poput sive ekonomije, zapošljavanja na crno, nelojalne konkurencije...
smetaju puno više, postaju važni i o njima će konkurenti iz sektora
više razgovarati. I to je dobro, jer se takvi problemi moraju riješiti.
Iako bi bilo bolje i bezbolnije da ih se počelo rješavati u dobrim
vremenima – kaže Perić.
– Nadam se da ovaj trend otvaranja, pokazivanja povjerenja i spremnosti
na suradnju potaknut kriznim događanjima u organizacijama nije prolazna
pojava te da s jenjavanjem i prevladavanjem krize neće ponovno ustupiti
mjesto poslovičnoj autarkičnosti i sebičnosti. Vjerujem, drugim
riječima, da će i u budućnosti prevladavati uvjerenje da time što smo
spremni dati, podijeliti informacije, znanje ne gubimo nego svi skupa
sinergično dobivamo – zaključuje Kučan.
SURADNJA U KRIZI
