Manjak liječnika na tržištu svake je godine sve izraženiji, ali se istodobno vrlo malo čini na popravljanju takve situacije. Jedan od ohrabrujućih podataka je povećanje kvote za upis na Medicinski fakultet u Zagrebu u ovoj godini s 240 na 300 studenata.

No isto tako, više ni interes za taj studij nije velik kao prije, ponajprije zbog njegove dugotrajnosti. A sljedeći problem mogao bi biti odljev liječnika u inozemstvo. Promjene u obrazovanju nastupaju zbog usklađivanja s direktivama EU. Ono što se pak zamjera liječnicima jesu njihove premale menadžerske sposobnosti.


Prema informacijama, na tržištu nedostaje oko 1000 liječnika, oko 70% specijalista ima više od 50 godina te ih velik broj odlazi u mirovinu, a problem je i neravnomjerna distribucija liječnika po regijama. Ove godine, kako je rečeno, u Zagrebu će se kvota za upis na fakultet povećati za 60 osoba.

– U svakom slučaju, ako se kandidat ne može upisati na fakultet u Zagrebu, može se upisati na jedan od preostalih triju medicinskih fakulteta u Hrvatskoj – kaže Katarina Sekelj Kauzlarić, članica Izvršnog odbora Hrvatske liječničke komore, no tvrdi i da je ukupna upisna kvota nedovoljna i neodrživa uzme li se u obzir prirodni odljev i mogući odlazak liječnika u inozemstvo.

Dario Naletilić, direktor tvrtke GlaxoSmithKline za Hrvatsku i regiju Adriatic i tvrtke Cor Leonis podsjeća se da je u doba njegova upisa na fakultet, početkom 80-ih godina, kvota upisa na samo jedan fakultet bila preko 400. Danas četiri medicinska fakulteta u Hrvatskoj zajedno imaju tek nešto veću upisnu kvotu.

– To govori da ne postoji briga za strategiju razvoja u medicini i posljedica toga je apsolutni i relativni manjak u struci – kaže Naletilić.


Katarina Sekelj Kauzlarić – članica Izvršnog odbora Hrvatske liječničke komore

– Iako je manjak liječnika pristutan već dulje vrijeme, dosta je liječnika istodobno bilo i na Zavodu za zapošljavanje. Jer odluka je države bila da se ili zbog novčanih problema ili nepovoljnog političkog trenutka liječnici ne mogu zaposliti. Otvaranjem privatnih poliklinika taj se broj sa zavoda smanjio – kaže Aleksandar Džakula, dopredsjednik udruge “PIN for health”. Sekelj Kauzlarić dodaje da je i sve manji interes mladih za studij medicine.

A taj trend mogao bi se dodatno pogoršati ulaskom u EU zbog mogućeg odljeva liječnika, pogotovo specijalista koji imaju europske licence. Kaže i to da je prije 20-ak godina omjer upisne kvote i zainteresiranih za upis na fakultet bio jedan prema devet, zatim jedan prema sedam, a sada jedan prema dva.

Slabiji interes za studij
– Ugled doktora u društvu smanjen je i socijalnim statusom i plaćama – kaže Naletilić, a ono što mlade odbija od tog fakulteta jest njegovo trajanje, plaće koje nisu velike, potrebno stažiranje od godinu dana a zatim i specijalizacija. Iako, tvrdi da plaća vjerojatno nije glavni element koji odbija mlade, već želja za modernijim oblikom obrazovanja. Ako mi to ne usvojimo, zemlje u okružju koje su producirale dovoljan broj medicinskog kadra uskoro bi mogle popuniti naše tržište.

Džakula se ne slaže s tvrdnjom da je ugled liječnika pao: – Stvorena je percepcija o fakultetu kao štreberskom, a mislim da je kvaliteta ostala. Prije bih rekao da je toj lošoj percepciji liječničke struke, uz brojne afere, pridonijela i pozicija liječnika kao ‘gromobrana’ zdravstvenog sustava. Promijenile su se i ambicije mladih ljudi, a zdravstvo se sporije prilagođava trendovima nego drugi sektori. Isto tako, ono je dominantno javni sustav. A danas je profit i ono što ima atraktivnije elemente biznisa. Sve su to uzroci te negativne konotacije.

Slika o medicinarima kao štreberima stvorila se i zbog zahtjeva studiranja. Fakultet traje šest godina, gradivo je opsežno, a uz to neprekidno su izloženi novim znanstvenim i stručnim spoznajama, što zbog načina provođenja nastave i komunikacije s pacijentima predstavlja neprekidan pritisak. Studenti su u programu kliničkih vježbi neprekidno, već na studiju, izloženi krajnjim korisnicima, pacijentima, što je u drugim zanimanjima rijetkost. Isto tako, na Medicinskom fakultetu ispiti se kontinuirano polažu cijele godine. Kampanjsko je učenje onemogućeno, što je opet rijetkost na drugim fakultetima.


Aleksandar Džakula – dopredsjednik udruge PIN for health

Slabi benefiti od studija
Sekelj Kauzlarić kaže da od mladih često čuje da medicina ima “cost benefit nula”, jer ono što se godinama ulaže, ne vraća se, niti statusom niti novcem. A većina mladih danas razmišlja profitabilno. Naletilić kaže da su studenti kada je on studirao bili prepoznati kao društvena elita. U SAD-u primjerice kada završite studij medicine znate da vas posao čeka, da ćete imati društveni status te da ćete nakon specijalizacije unovčiti veliki intelektualni napor i ogroman uloženi trud. Kod nas se na kraju istih muka i napora kolege pitaju gdje je korist.

– Liječnik nakon završetka fakulteta postaje samostalno odgovorna osoba koja svoju odluku donosi i potpisuje, a koja može značiti nečiji život. Taj izazov vidi se i po razini stresa kod studenata na završetku fakulteta – kaže Džakula.

– Upravo zbog prisutnog stresa, u Komori je, s Centrom za posttraumatska krizna stanja, pokrenut projekt istraživanja stresa. Napravili smo pilot-projekt i razlučili različite vrste stresora kod liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i u sekundarnoj, kod privatnika ili kod grupacija koje rade izvan zdravstvenog sustava. Svi oni imaju stresove vezane uz uvjete rada, donošenje odluka, odgovornost... – kaže Sekelj Kauzlarić.

Dodaje da je vidljiv promijenjen trend upisa na fakultet – više se upisuju žene – a i sve je više interesenata iz gimnazije. Velik broj njih već ima predodžbu o tome što bi htjeli specijalizirati i vidi se pomak prema konzervativnim granama kao što su fizikalna medicina i rehabilitacija, dermatologija, okulistika, a na štetu kirurških disciplina, posebno onih za koje je specijalizacija najdulja.

Zdravstveni menadžment
– Ono što nedostaje zdravstvenim fakultetima je učenje modernih menadžerskih vještina. Nemate apsolutno ni jedan kolegij koji bi se bavio stjecanjem tih vještina iako se od liječnika tijekom karijere očekuje da preuzmu i rukovodeće uloge. U zapadnoj Europi zdravstveni menadžment poznat je i priznat kao ozbiljan studij. Naime, koliko je potrebno prezentirati sebe i svoj stručni rad, toliko je to lakše i učinkovitije ako se nauče i prezentacijske i komunikacijske vještine, a fakulteti to nisu prepoznali – kaže Naletilić.

Džakula kaže da samo u Rijeci postoji dodiplomski studij iz zdravstvenog menadžmenta.

– Vještine menadžmenta svakako su potrebne, a nove zahtjeve donose i nove tehnologije u medicini. S obzirom na to da sudjelujem u nastavi na Medicinskom fakultetu, mogu reći da naša katedra pokušava prepoznavati sve te potrebe i one se uvrštavaju u nastavu na šestoj godini fakulteta. Kolegij za organizaciju zdravstvene zaštite pokušava studente upoznati s njihovim budućim izazovima te im omogućiti da potrebna, ali i svoja postojeća znanja iz ovog područja prepoznaju, testiraju i unaprijede.


Dario Naletilić – direktor tvrtke GlaxoSmithKline za Hrvatsku i regije Adriatic i tvrtke Cor Leonis

No premalo je vremena jer kolegij traje svega dva tjedna, a uključuje mnogo različitih sadržaja. Bilo bi idealno kad bi se, osim u ovom kolegiju, ta znanja stjecala i u drugim, obveznim i izbornim kolegijima. A posebice bi bilo vrijedno obrazovanje o upravljanju i zdravstvenom sustavu provoditi kontinuirano tijekom cijelog studij – tvrdi Džakula.

Naletilić dodaje da danas ima oko 400 do 500 rukovodećih mjesta u zdravstvu koja zahtijevaju menadžerske vještine. Uzme li se u obzir trajanje takve karijere i odlazak u mirovinu, godišnje bi bilo potrebno 40 do 50 novih zdravstvenih menadžera. Vanjska iskustva su takva da se ili uzmu biomedicinari te se oni školuju (leadership, menadžment, MBA) ili se odgajaju zdravstveni menadžeri na specijaliziranim studijima. Zdravstvu su potrebne osobe koje će znati upravljati sustavom, resursima i kadrovima – zaključuje Naletilić.

Sekelj Kauzlarić kaže da se u okviru svake specijalizacije pokušavaju naučiti određene vještine. Dodaje da je obveza liječnika cjeloživotno učenje, što je propisano i zakonom. Takvi su zakoni i u drugim zemljama. Odnosno, sve vještine mogu se pokriti obveznom izobrazbom. No, bez obzira, liječnici pokazuju veliko zanimanje za znanja i vještine izvan medicine, primjerice za tečajeve komunikacije, organizaciju rada ili načine financiranja. Tako neki liječnici odlaze i na Ekonomski fakultet na poslijediplomski studij iz upravljanja.

– Doktori medicine ne studiraju u dodiplomskom studiju po Bologni, nego klasično šest godina. Poslijediplomski doktorski studij usklađen je s Bolonjskim procesom i sada traje tri godine – kaže Sekelj Kauzlarić, a dodaje da se zbog harmonizacije propisa s EU ukida jednogodišnji staž. Praktične vještine preispitat će se i na studiju i na specijalizaciji, a nakon diplome utvrđivat će se je li osoba osposobljena, ima li kompetencije i vještine liječnika koji mora samostalno i odgovorno obavljati svoj posao. Specijalizacija traje minimalno četiri godine, ali će vjerojatno biti pet do šest godina. Po ulasku u EU moglo bi biti odljeva kadra jer su mnogi unutar specijalizacije položili europske ispite koji se organiziraju preko različitih europskih specijalističkih udruženja. Ispiti se održavaju istoga dana, on-line, na engleskom jeziku.

RAZNJEŽIO SE

FOTO Milanovića dugo nismo vidjeli ovako sretnog, na druženju s građanima oduševio ga jedan gost

JAKO TUŽNO

Bolesna voditeljica sve je lošije, sudski dokumenti otkrili detalje o njenom stvarnom stanju

14

PREVARENO ŠEST OBITELJI

Digli su kredite i dali mu novac da sagradi kuće, sad su u suzama jer su ostali bez svega: 'Prevareni smo'

Vrijedne poštarice

One su duša svakog hrvatskog malog mjesta: 'Kad zapadne snijeg u Gorskom kotaru, malo tko im dolazi osim nas'

Drugačije iskustvo

U jednom našem gradu nalaze se čarobni kameni labirinti: Posjetitelji tvrde da im pružaju unutarnji mir

Japanski gigant širi poslovanje: Srbija postaje centar za cijelu Europu