Iako mnogi vlasnici domaćih kompanija vole i kontrolirati situaciju u
tvrtki, odnosno njome upravljati, ova je kriza pokazala da to nije lak
zadatak. Stoga mnogi sada traže osobe koje će upravljati tvrtkom, neki
su se na taj potez odavno odlučili, dok neki smatraju da jedino vlasnik
može i najbolje odraditi menadžerski posao. Sudionici okruglog stola,
vlasnici domaćih tvrtki, govore i o snalaženju u krizi, svom odnosu
prema zaposlenicima i otkazima, ali istodobno ističu i vjeru u bolje
razdoblje nakon krize.
– Ako je tvrtka manja, onda vlasnik može uspješno i menadžirati i biti
poduzetnik, no kako tvrtka raste, izazovi na obje strane postaju veći i
mislim da je potrebno prepoznati trenutak kada će se poduzetnik baviti
poduzimanjem, razvojem, idejama te širiti optimizam i strategiju, a
netko drugi vođenjem poslovanja i optimiranjem troškova, prihoda,
ljudima... – smatra Davor Majetić, suvlasnik tvrtke Atento, koji je
donedavno radio kao menadžer. Milan Horvat, iako vlasnik Fima
grupacije, sam sebe više voli zvati menadžerom.
– Prije sam se smatrao poduzetnikom, ali sam prije dvije godine u
tvrtki jasno iskomunicirao da između vlasnika i menadžera preferiram i
odlučujem biti menadžer. Time sam sukob interesa i koliziju različitih
funkcija raščistio sebi ali i svima ostalima i omogućio da se mogu
fokusirati na svoje prioritete. Objašnjava da je kod poduzetnika puno
jače izražen instinkt, a slabije znanje, koje je u krizi potrebnije jer
ona smanjuje toleranciju odnosno loše rezultate, gubitke i krive
procjene. Instinkt je važan da određuje smjer u kojem se dalje krećete.
Srđan Mladinić, vlasnik i direktor tvrtke SMS, malo je drugačijeg
razmišljanja i smatra da će upravo u krizi poduzetnici biti ustrajniji
u borbi za opstanak nego menadžeri.
– Iako pritom ne mislim da nema sposobnih, vrijednih i lojalnih
menadžera. Poduzetnika najčešće krase osobine vizionara, optimista,
entuzijasta, sklonog izazovima i odricanju, a menadžera osobine
organizatora, motivatora, dosljednog cilju... Međutim, postoje i
iznimni primjeri kada ove osobine i druge kompetencije posjeduje jedna
osoba koja je ideju realizirala do organizirane tvrtke sposobne za
složene poslovne pothvate – tvrdi Mladinić.
Ljudi – ključ konkurentnosti
I Boris Šušković, vlasnik i predsjednik uprave Wulf Sporta, kaže da ako
ideju gleda poduzetnički, od svog začetka do implementacije, ona može
imati logičan slijed samo ako njen začetnik aktivno sudjeluje u njenoj
provedbi, kako bi njezina bit i smisao ostali nepromijenjeni.
U ovome što mi radimo, prepuštanje poduzetničkih funkcija menadžerima
ne funkcionira, odnosno ne daje na kraju dobar rezultat. Primjerice, u
redizajniranju naših dućana bio sam inicijator koncepta, a kada sam se
u trenutku odmaknuo od realizacije, shvatio sam da neke stvari nisu
adekvatno odrađene. Ne zato što sam ja genijalac, nego smatram da
začetnik ideje ima najbolju viziju kako je realizirati.
Davor Bruketa, suvlasnik tvrtke Bruketa i Žinić, kaže da su odmah pri
preoblikovanju u ozbiljnu reklamnu agenciju potražili tim koji će
upravljati tvrtkom: – Mi smo se vratili u operativu, core biznis koji
najbolje znamo i brinemo se za širenje, a specijalističke funkcije
prepustili smo drugima.
Damir Ljutić, suvlasnik arhitektonskog studija Dva plus, kaže da su u
vrijeme uzleta građevinskog tržiša koji je tražio arhitektonsku
podršku, a zbog čega je rastao i broj zaposlenih, u njihovoj tvrtki
bili u fazi traženja profesionalnog menadžera. No, sada je sve
pomaknuto u suprotnom smjeru, ali se pokušavaju ponašati više
menadžerski pa ulažu u edukaciju i traženje načina kako upravljati
organizacijskim procesima.
– Kriza će nas sve prisiliti da sredimo neke segmente poslovanja u
kojima smo prije bili nepotrebno “rasipni”. Vjerujem da ćemo iz svega
izaći kao bolja i efikasnija kompanija – tvrdi optimistično Bruketa.
Majetić misli da je ovo vrijeme kada će se tvrtke više baviti sobom
nego raspodjelom.
– Iako bi takva situacija – smatra – trebala biti uvijek, i za vrijeme
krize i za vrijeme uspjeha. Kod nas se tvrtke malo bave HR-om, pa često
supertalentirane i ne poznajete, a sada će možda biti prepoznati. S
druge strane će biti zamjena ljudi i otpuštanja jer njihovo znanje nije
više relevantno za vašu tvrtku. Treba voditi računa i o tome da će se
iz krize izaći i treba se već danas pripremati za to vrijeme. Jer
dobrog čovjeka naći u bilo kojoj industriji je težak problem. Ljudi su
ključ konkurentnosti, pa ako ih zbog paranoje počnete otpuštati, imat
ćete problem poslije s pronalaskom dobrog kadra, kada kriza prođe –
kaže Majetić.
Horvat potvrđuje da je u krizi zadnja mjera otpuštanje ljudi. Ali u
krizi se ne možete ponašati na isti način kao i u dobra vremena,
organizacija je drugačija i treba uvidjeti koji vam i kakvi kadrovi
trebaju, koje je lakše, a koje nije lako nadoknaditi. Ako ozbiljno
upravljate u krizi, onda ne možete to ne raditi. Onaj tko paušalno kaže
da u krizi neće otpuštati ljude daje lošu poruku, jer znači da se nije
spreman suočiti s kvalitetom stvarnog shvaćanja situacije. Nitko
razuman ne otpušta ljude samo zato da smanji trošak poslovanja.
Šušković kaže da zbog promjena na tržištu moraju zatvarati
neprofitabilne prodavaonice, otvarati neke nove, ali se novi
zaposlenici neće primati, nego će se relocirati. I Ljutić potvrđuje da
je posao stao, a isto tako da prošle godine kada su tražili
zaposlenike, na oglas su se javile dvije osobe, dok se ovaj mjesec na
natječaj prijavilo 40-ak arhitekata, od toga i dio iz BiH, Srbije,
Poljske, Islanda, Kanade te Švedske, što su, kaže, potencijalno dobre
strane krize. Bruketa kaže da su i oni primili životopis iz Venezuele.
Tvrdi i da će kriza pokazati kako dobre osobe u poslu neće bez njega
ostati.
Analiza pri otpuštanju
Šušković iznosi problem educiranog kadra jer im se uslijed ekspanzije
novih prodajnih mjesta dogodio nedostatak kvalitetnih i educiranih
trgovaca te su zapošljavali ljude ispod prosjeka i s nedovoljno
iskustva. – Ulagali smo u njihovo znanje i stjecanje novih vještina
kroz kratke tečajeve, međutim nismo dovoljno bogati da bismo ih držali
na klupi i čekali kada će se u potpunosti iskristalizirati njihov
potencijal kao što to rade bogati nogometni klubovi – kaže Šušković.
– Zato je pri otpuštanju – tvrdi Majetić – potrebna veća analiza kako
bi se znali potencijali osobe koja će za tri godine biti vrhunski
radnik. To treba prepoznati i, još važnije, tim procesom upravljati.
Primjerice, primjeri su naših nogometaša koji vani uspijevaju, a doma
ne, što ukazuje na loše upravljanje talentima. Bruketa kaže da su ljudi
u njihovoj tvrtki, zbog prirode posla, sigurno najvažniji resurs te je
to zadnje čega će se odreći.
– Tržište je ratište, a svako ratište odnosi svoje žrtve. Odluke o
gubitku suradnika su najteže odluke, ali ponekad ih morate donositi.
Konačno, svaka kriza postavlja nova pravila i podiže ljestvicu koju
moramo preskočiti, a svi je nikada neće moći preskočiti – tvrdi
Mladinić i dodaje da u SMS-u donose dugoročnu strategiju razvoja.
Ponašanje u krizi odredili smo u jesen i tražili odricanje od svih
odjela osim od odjela razvoja. Trenutačno stanje na tržištu usmjerilo
nas je i na potrošače ispodprosječnih primanja a nastavljamo raditi i
na proizvodima za postkrizno razdoblje kako bismo bili spremni za
trenutak oporavka tržišta i potrošnje. Šušković kaže da u njegovoj
branši nije moguće napraviti plan poslovanja jer modno tržište je samo
po sebi nepredvidljivo.
Naravno da postoji strateški određen cilj i smjer razvoja poslovanja
koje se mora prilagoditi razini krize i potrošačkim navikama, što
uvjetuje vrlo dobro poznavanje našeg tržišta i iskustvo u
sofisticiranom marketiranju i lobiranju brendova. Za vrijeme recesije
moramo racionalizirati i poslovati s drugačijim fokusom, a za nas kriza
nije prepreka, nego izazov da budemo još bolji i efektivniji – tvrdi
Šušković.
– Poduzetnici moraju biti pripremljeni brzo i efikasno reagirati, jer
samo tako mogu biti uspješni. Stoga, kontinuirano treba raditi na
upravljanju, planiranju, analizi – kaže Majetić, istaknuvši da to na
žalost nije vrlina hrvatskih tvrtki, a na što ih ova kriza sada
prisiljava. I to vidim kao dobar efekt krize jer vjerujem da će to
mnogim poduzetnicima omogućiti da budu dobri u vrijeme krize i odlični
kada iz krize izađu – spremniji i bolji. Horvat kaže da je kriza bila
prilika da uvide kako neki poslovi u tvrtki, na kojima čak i zarađuju,
nisu potrebni, a stvorena je prilika da se fokusiraju na ono u čemu su
najbolji. Kriza je prilika da radiš ono što najbolje znaš i da se u
tome dobro organiziraš – zaključuje.
Zaključci
Srđan Mladinić: Prema
konkurenciji se odnosimo ili konstruktivno, ili nudeći suradnju, ili
neutralno. Ima onih koji se ponašaju destruktivno, no možda će ih kriza
natjerati da se bave sobom i svojim problemima.
Milan Horvat: Trudim se
stvoriti okružje u kojem se sve može reći. To nije dovoljno samo
učiniti, nego to treba stalno održavati. To je stalan rad.
Boris Šušković: U poslu koji
radim, prepuštanje poduzetničkih funkcija menadžerima ne funkcionira.
Odnosno, u konačnici ne daje dobar rezultat.
Davor Bruketa: Kriza će nas sve
prisiliti da sredimo neke segmente poslovanja u kojima smo prije bili
nepotrebno “rasipni”. Vjerujem da ćemo iz svega izaći kao bolja i
efikasnija kompanija.
Davor Majetić: Poduzetnik
stvara tvrtku i živi od uspjeha tvrtke, a menadžeri od plaće i bonusa.
To otežava spajanje obje funkcije u jednoj osobi, pa što je tvrtka veća
– potrebnije ih je odvojiti.
Damir Ljutić: Trenutačno, kada
arhitekti imaju manje posla, pokušavamo se ponašati više menadžerski,
pa ulažemo u edukaciju i traženje načina kako upravljati
organizacijskim procesima.
