Europski povjerenik za razvoj i međunardonu suradnju Neven Mimica u razgovoru za Večernji list govori o tome kako se i hrvatske tvrtke koje žele ulagati u Africi ili drugdje u susjedstvu EU mogu okoristiti novim fondom za vanjska ulaganja.
Što je Europski plan za vanjska ulaganja i kako će ta nova ideja pomoći zaustavljanju neregularnih migracija iz Afrike prema EU?
Europski plan za vanjska ulaganja nova je inicijativa Europske komisije. Ona je prvenstveno instrument razvojne politike čiji je cilj motivirati i poticati uključivanje privatnoga sektora u razvojno partnerstvo putem novih ulaganja koja stvaraju uvjete za smanjivanje siromaštva, gospodarski rast, zapošljavanje i socijalno-ekonomsku integraciju ponajprije mladih i žena u zemljama u razvoju u Africi i europskom susjedstvu.
Ovaj plan ulaganja time istovremeno pomaže ostvarivanju i druga dva cilja – otklanjanju izvorišnih uzroka migracija i olakšanju povratka migranata, te otvaranju novih tržišta za europske i naravno hrvatske potencijalne ulagače što će pridonijeti gospodarskom rastu i zaposlenosti i u Europskoj uniji. Logika je jasna - većina ljudi bi zasigurno radije ostala u svojoj zajednici kada bi tamo imali gospodarske i društvene uvjete za normalan i dostojanstven život, nego se odlučila na dalek i opasan put prema Europi.
Plan se temelji na novom Fondu za održivi razvoj, koji između ostalog, uključuje i novi jamstveni mehanizam za preuzimanje dijela ulagačkih rizika, pružanje tehničke podrške za definiranje i pripremu projekata i poboljšanje poslovnog okruženja i upravljanja u zemljama u razvoju. Europska komisija u svom planu vanjskih ulaganja namjerava angažirati 4,1 milijarde eura javnoga novca službene razvojne pomoći da bi potaknula barem 44 milijardi eura privatnih ulaganja do 2020. godine u zemlje u kojima se ona inače ne bi dogodila.
Taj se iznos ulaganja lako može i udvostručiti ako članice EU-a, njihove razvojne banke, Europska investicijska banka i drugi donori dostignu ulog Europske komisije u Europskom fondu za održivi razvoj. Ulogom u taj fond olakšavamo potencijalnim ulagačima dobivanje najpovoljnijih mogućih kredita kod javnih i privatnih financijskih i razvojnih institucija u pogledu kamatnih stopa i uvjeta otplate kredita. I što je možda još i važnije, osiguravamo im jamstva Europskoga fonda za održivi razvoj kojima će se otklanjati vrlo veliki ulagački rizici u nestabilnim, rizičnim i tržišno neatraktivnim zemljama.
Htio bih još reći da je Plan dodatak već postojećim instrumentima i politikama EU, s kojima će imati sinergijski učinak, poput EU Zaklade za Afriku od 2,3 milijarde eura koja je osmišljena za financiranje projekata gospodarskoga razvoja u Africi i ostvarivanje kratkoročnih ciljeva boljeg upravljanja migracijama i borbi protiv trgovine ljudima.
Radi se o fondu od kojeg koristi mogu imati privatne kompanije iz EU koji žele ulagati u Africi. Mogu li se i hrvatski gospodarstvenici uključiti i kako? Koja od hrvatskih poduzeća vidite kao najpodobnija za takvo što?
Da, ovaj Plan se temelji na logici i uspjehu Plana ulaganja za Europu, koji koristi ograničeni javni novac kao jamstva za preuzimanje dijela ulagačkog rizika te koji na taj način potiče dodatna javna i privatna ulaganja.
Sve one hrvatske tvrtke, kao i mala i srednja poduzeća, koja žele ulagati ili proširi svoje aktivnosti u zemlje u razvoju, mogu iskoristiti mogućnosti koje im nudi Plan. Procedura predaje projekata za dobivanje kredita i jamstva bit će jednostavna, putem web portala, poput onoga koji već postoji za investicije unutar EU.
Plan je osmišljen da pokrije širok dijapazon sektora i aktivnosti, tako da bilo koji poslovni subjekt, bez obzira na broj zaposlenih, koji identificira priliku za ulaganje u zemljama u Africi ili europskom susjedstvu, može tražiti potporu EU Fonda za održivi razvoj.
Čini mi se da hrvatske tvrtke, prvenstveno, ali ne isključivo, iz područja energetike, prerade hrane, drvne industrije, građevinarstva, farmaceutike ili tekstila mogu imati najviše interesa i izgleda za uključivanje svojih ulagačkih projekata u Europski plan vanjskih ulaganja.
Neki stručnjaci, poput ljudi iz Oxfama, već kritiziraju plan tvrdnjom da novac poreznih obveznika trošite na projekte od kojih će koristi imati velike korporacije, umjesto na klasične razvojne projekte kao što su bolnice i škole.
Razumijem kritike koje dolaze iz nevladinih udruga aktivnih na području razvojne politike. Međutim, prvenstveno ih doživljavam kao upozorenje i ukazivanje u kojem smjeru ne bismo smjeli ići u našim razvojnim projektima, nego li kao kritiku nečega što već radimo ili namjeravamo raditi.
Ako želimo poticati uključivanje privatnoga sektora u razvojno partnerstvo, a to je važna smjernica globalnog akcijskoga plana UN-a za financiranje razvoja, usvojenog prošle godine u Addis Abebi, onda svi, uključujući i nevladine udruge, moramo prihvatiti novi koncept razvojne pomoći. Po njemu, našu razvojnu solidarnost više ne možemo temeljiti samo na javnim sredstvima službene razvojne pomoći, jer ona u najboljem slučaju mogu pokriti tek desetak posto potreba za ostvarivanje globalnih ciljeva održivoga razvoja u svijetu.
Dakle, ograničena javna sredstva moramo iskoristiti na pametniji način, tako da ona potaknu uključivanje daleko izdašnijih privatnih ulaganja i domaćih resursa zemalja u razvoju u otklanjanje uzroka siromaštva u svijetu. Ovdje je jasna dilema – hoćemo li uložiti 4,1 milijardu eura službene razvojne pomoći u tradicionalne razvojne projekte vrijedne kao taj nominalni iznos ili ćemo od njih napraviti barem 44 milijarde eura razvojnih ulaganja u partnerstvu s privatnim sektorom?
Zbog svega toga, ne mogu prihvatiti tezu da javni novac iz Europskoga plana vanjskih ulaganja tek tako dajemo za povećanje zarade privatnoga kapitala. U odabiru ulagačkih projekata rukovodit ćemo se kriterijima pomaganja samo onih ulaganja u koja se bez takve potpore nitko ne bi niti upuštao, zatim da prednost imaju ulagači iz malog i srednjeg poduzetništva, te da se takva potpora uklapa u kriterije OECD-a koji definiraju što se smatra službenom razvojnom pomoći.
>> Junckerove investicije: Za spas Europske unije 500 milijardi eura
