Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić postao je glavni državni ekonomist. I to uopće nije hrabra teza. Cijeli niz slučajeva u kojem je Državno odvjetništvo pod Bajićevim vodstvom procesuiralo slučajeve krupnoga gospodarskog kriminala imaju toliku težinu da ne samo predodređuju sudbine pojedinih menadžera i dužnosnika nego i buduće hrvatske gospodarske tokove. Primjerice, kad su uhićeni članovi uprave HAC-a, postalo je jasno kako će ubuduće poslovni model koji su gradile mnoge građevinske tvrtke postati neodrživ, a hrvatski porezni obveznici proći će, sasvim sigurno, puno jeftinije nego što su do sada prolazili.
Naime, uhićenja u HAC-u izuzetno su snažna poruka koja govori kako je igra namještanja natječaja pogodovanjem pojedinim igračima kao privilegiranim podizvođačima vrlo vjerojatno postala jako opasna. Isto vrijedi i za napuhavanje cijena u pojedinim vrstama radova uz prijateljske odnose s pojedinim direktorima u državnim poduzećima koji su više štitili interese svojega džepa nego poreznih obveznika. Teško da ubuduće može proći i bahato uvaljivanje “sitnih detalja” kao što je kupovina vrlo skupih automobila za predstavnike državnih kompanija i dužnosnike, a sve u sklopu javnih natječaja. Ukratko, dojam je da će Bajić samo preko HAC-a poreznim obveznicima uštedjeti jako puno novca. Šteta je da to nije učinio resorni ministar Kalmeta, reći će cinici.
Ne treba zaboraviti da je riječ o zaista krupnom biznisu. Samo u HAC-u je za investicije planirano u sljedeće tri godine 2,3 milijarde kuna, a ove godine potrošili su 3,5 milijardi kuna. Sada je dojam da će s onih srezanih 2,3 milijarde možda uspjeti napraviti jednako kao s onih 3,5 milijardi. Strah od Bajića vrlo je motivirajući. Više nikome u HAC-u nikad neće padati na pamet da plati 22 milijuna kuna previše za nešto tako obično kao što je bojenje tunela, niti da tvrtku kojoj tako pogoduje angažira iz neobjašnjivih razloga na gotovo svim poslovima koje vodi.
Sama činjenica da će svi budući ljudi koji će voditi HAC morati biti vrlo oprezni, promijenit će i ponašanje poslovnih subjekata koji s njima surađuju. Vrlo je vjerojatno da će se puno više pažnje polagati na kvalitetnije menadžersko upravljanje tvrtkom (od upravljanja procesima do sitnih dnevnih odluka) nego na dobre ručkove s prijateljima iz državne uprave i slične domaće direktorske “vještine”. A to znači da će tvrtke više inzistirati na kvaliteti menadžerskog rada te će samo zbog te činjenice postati konkurentnije ne samo u domaćoj nego i međunarodnoj sredini. Stoga će i neki koji su sada zabrinuti vrlo vjerojatno u budućnosti zahvaliti Bajiću jer im je svojim uhićenjima poslao vrlo upečatljivu poruku. Tih je upečatljivih poruka za Bajićeva mandata bilo toliko da je na domaći biznis utjecao više od bilo kojeg ministra.
Posebnu težinu u Bajićevoj ulozi “glavnog ekonomista” ima slučaj Podravka. Nije tu riječ samo o tome je li grupa Podravkinih menadžera htjela tajno Podravkinim novcem izvesti “management buyout” ili o tome je li im u tome pokrovitelj bio bivši potpredsjednik Vlade. Iznimno je važno da je uhićenjima Podravkinih menadžera Mladen Bajić senzibilizirao hrvatsku javnost za vrlo suptilna pravna pitanja očitih nepodopština članova Podravkine uprave. Naime, više uopće nije sporno da je Podravka posredstvom SMS-a tajno pokrivala gubitke po “margin callu” za kredit koji je za kupnju Podravkinih dionica od Merrill Lyncha uzela Fima.
E, samo na toj činjenici otvorilo se pitanje korištenja povlaštene informacije, kupnje dionica uz posredovanje, neinformiranja NO-a, Skupštine i ostalih dioničara... Na ta malo otvorena vrata potom je izišao pravi vihor priča o zapravo iracionalnom poslovanju Podravke u posljednjih 10-15 godina te o pogubnoj ulozi državne politike kod upravljanja nekoć uspješnom prehrambenom kompanijom koja je imala suludu politiku bogatog nagrađivanja menadžerskih neuspjeha.
Dakle, Bajićeva uhićenja u slučaju Podravka ne samo što su za sobom povukla pitanje korporativne odgovornosti i morala na novu, višu razinu nego su čak dovela do smjene odgovornog ministra te pod posebno povećalo stavila i druge ministrove aktivnosti – njegovu ulogu u (nepostojećoj) energetskoj strategiji, ugovoru između Ine i MOL-a...
I što je najvažnije, jedna od ključnih poruka Bajićevih uhićenja u Podravki jest to da se “management buyout” ne smije raditi tajno ni protuzakonito. Puno je pobornika teorije da su Podravkini menadžeri zapravo željeli privatizirati Podravku kako bi njome mogli suvislo upravljati, ali su se bojali hrvatske javnosti koja bi teško podnijela još jednu veliku privatizaciju. Čak i da je tako, sada su svi menadžeri naučili kako se u takvo što ne bi smjeli upuštati kompanijinim novcem, protuzakonito i tajno. Sada svi menadžeri znaju da je za takvo što najbolji saveznik javnost. Naime, uopće nije teško argumentirati da je Podravka kompanija koja zaostaje te joj treba pravi gazda.
Isto tako, svima je jasno da politika više nema što tražiti u Podravki. Kad politika vlada Podravkom, onda se i politički kooptirani članovi uprave nakon tako teške afere kao što je Spice usude iskazivati negodovanje i ljutnju novome predsjedniku NO-a (Lj. Jurčiću) te je jasno da tako vođena Podravka ništa bitno ne može promijeniti. Bajić je takve nelogičnosti učinio vidljivim i tako zadao najteži udarac ulozi politike u upravljanju poduzećima od osamostaljivanja Hrvatske.
Zar je morao Bajić, osim toga, nekoga uhititi u Podravki da bi se u Hrvatskoj nanovo raspirile rasprave o načinu i kriterijima menadžera? Izgleda da je morao.
Zar je Bajić morao doći u Podravku da svi skupa osvijestimo jednostavnu činjenicu da ogledalo neke kompanije trebaju biti poslovni rezultati, a ne šminkerski godišnji izvještaj koji je nagrađivan za svoj grafički dizajn?
Novi predsjednik Nadzornog odbora Podravke Ljubo Jurčić slaže se da je državni odvjetnik Mladen Bajić učinio prve korake koji bi mogli pozitivno utjecati na gospodarske tokove u Hrvatskoj.
– Bajić je stvorio prostor za zdraviju ekonomiju. Po nekim istraživanjima, u poslovima s javnim i državnim poduzećima bačeno je 20 posto novca. A poznato je da loš novac istiskuje dobar novac. Ovo čišćenje od korupcije koje je Bajić inicirao, a nadam se da će povući još nekoliko poteza, trebalo bi našu ekonomiju usmjeriti u pravom smjeru. Čim je transparentnost veća, veća je i pomnja u postupanjima na svim razinama. U Podravki je još nešto i ostalo i ako se sada stvari stave u pravi kolosijek, nešto ćemo i zaraditi, inače je sve vodilo u kolaps – kazao je Ljubo Jurčić. Šef Nadzornog odbora poziva institucije da nastave akcije raskrinkavanja korupcije u ekonomiji, da sve ne stane nakon nekoliko akcija.
– To treba postati opća pojava – automatizam, a ne pojedinačni slučaj – rekao je Jurčić.
Afere u hrvatskoj cestogradnji o kojima se govori već godinama tek su uhićenjima u HAC-u dobile svoju, nazovimo to tako, službenu potvrdu. Dok Bajić vodeću ekipu Hrvatskih autocesta nije spakirao u Remetinec, rogoborenje o namještenim poslovima, tvrtkama koje uporno pobjeđuju na natječajima... bilo je samo materijal za dobru novinsku priču koja se, na žalost, zaboravljala nakon nekoliko dana. Međutim, praksa da jedna tvrtka, u ovom slučaju riječ je o Skladgradnji, neprestano dobiva poslove bojenja tunela, i to ne samo u HAC-u nego i u tvrtki Autocesta Zagreb – Rijeka, sada bi napokon morala prestati. Sve i da u sudskom postupku tužitelji ne uspiju dokazati krimen bivšim šefovima HAC-a, nijednoj vodećoj garnituri (bolje rečeno nadređenim ministrima i političarima koji drže pojedine resore) i šefovima u bilo kojem javnom poduzeću ili državnoj tvrtki ne bi trebalo pasti na pamet da uopće pomisle nekome namještati poslove samo zato što je nečiji rođak, kum, politički sponzor ili slično. Međutim, Bajiću možda ipak nedostaje još malo hrabrosti ili pak konkretnih dokaza kako bi ga trag korupcijskih afera doveo do političara, resornih ministara, odnosno šefova nadzornih odbora, koji predstavljaju državu, tj. vlasnika u određenoj tvrtki, bez čijih se blagoslova nijedan krupniji posao u bilo kojem javnom ili državnom poduzeću ne sklapa. Hrvatske autoceste kao brend hrvatske cestogradnje zapravo su uvijek pod povećalom javnosti, odnosno medija, jer okreću najveći novac i nositelji su najvećih investicija. Unatoč paski medija, u HAC-u ipak nisu mogli odoljeti marifetlucima. Ne možemo ne zapitati se što li se tek događa u tvrtkama koje su mediji, ali i sindikati, posve zanemarili. Kakve bi se tek tamo, ako ne afere, onda makar nelogičnosti otkrile? Nitko ni ne pita kakve poslove sklapaju Hrvatske ceste, kome dodjeljuju poslove, vrlo se malo piše i o Hrvatskim vodama, HEP je tek ljetos došao na medijski tapet itd.
– Evidentno je da je postavljeno drukčije, pozitivnije ozračje. Nakon toliko zazivanja pravna je država ozbiljnije počela raditi posao. Moj je dojam da zasad imamo posla s vidljivim dijelom sante leda. A kakvi se krakovi hobotnice kriju ispod, teško je reći. Primjer ministra prometa Kalmete ne djeluje ohrabrujuće – rekao je predsjednik Hrvatske udruge menadžera CROMA Esad Čolaković. Bez političke volje ne bi bilo ni raskrinkavanja gospodarskog kriminala, ali čini se da je prvi polet ipak splasnuo kada je u pitanju politički teža osoba.
– Dolaskom premijerke Jadranke Kosor politika je sondirala teren da institucije rade svoj posao. Ali iz primjera ministra prometa vidi se da, kad to ode predaleko, politička volja slabi – smatra Čolaković.Unatoč svemu, ipak se čini da teza kako je glavni državni odvjetnik postao glavni državni ekonomist, nije toliko hrabra teza kao što izgleda na prvi pogled. Da bi potpuno opravdao taj status, Bajić bi morao nastaviti secirati “krakove hobotnice” i, bez obzira na sve političke prepreke, ustrajati, ovaj put i s ministrima, koji su dosad služili uskom pojedinačnom i stranačkom interesu, u radu na svom jedinom zadatku – štititi interese poreznih obveznika.
nemam prigovora Vodi ga odmah na KLONIRANJE..... Stavi natpis strogo poverljivo i ne tubaj !! pazi ako pogresis !!!