U vrijeme kada se tržište širilo, glavna osobina većine menadžera bila je isključiva želja za rastom i fokusiranje na zaradu, uz slabo osvrtanje na moguće probleme. Danas, kada je kriza, sebičnost polako prerasta u želju za suradnjom.
U nekim sektorima suradnja je pojačana, razmjenjuju se iskustva i pruža konkretna pomoć, a u nekima, prije svega u onima koji su prethodnih godina imali brz rast, potreba za suradnjom slabije je istaknuta zbog panike prouzročene gubitkom tržišta. Ego pojedinaca još je uvijek velik, a neke sektore pokreću su ljudi bez dovoljnog znanja, pa i to otežava komunikaciju.
No kriza je, pogotovo u srednjem menadžmentu, potaknula na razgovor i razmjenu iskustava s osobama iz istog sektora, ali i na veću spremnost za suradnju i prihvaćanje ideja unutar kompanija. A takvo što zacijelo je i prije moglo biti praksa.
Bilo bi dobro da ova situacija pridonese stvaranju nove razine shvaćanja – da se uoči potreba komunikacije s onima koje smo do jučer smatrali konkurentima, da želje ne budu usmjerene isključivo prema zaradi, da pristup poslu bude analitičniji, te da se počne više cijeniti znanje i suradnja.
