Nema tvrtke koja će reći da se u vrijeme krize odrekla ulaganja u ljude
i njihovu edukaciju. I taman kada je takvo što ukazivalo na zrelost
kompanija koje razmišljaju o važnosti ljudskog resursa kojeg se ne mogu
olako rješavati jer će njegovo znanje biti potrebno i jednom kada kriza
prođe, istodobno, tvrtke koje se bave edukacijom žale se ne samo na
manje posla nego i na dampinške cijene koje im se nude za održavanje
treninga.
Pa se mnogim edukacijskim tvrtkama koje su već sklopile ugovore s
kompanijama o održavanju treninga nude cijene kojima ne mogu gotovo ni
pokriti troškove održavanja treninga. Takav pristup prema stručnjacima
na nekom od područja edukacije zasigurno dovoljno govori koliko društvo
znanje smatra bitnim, te da neke tvrtke edukacijske usluge uzimanju
više zbog prestiža, a ne zbog stvarne želje da njihovi zaposlenici
nešto nauče.
Doda li se tome i često neplanska edukacija koja rezultira time da
mnogi zaposlenici pohađaju edukacije koje im trenutačno i nisu
prioritetne, očito je da pristup edukaciji još uvijek u velikom broju
kompanija nema dovoljnu zrelost.
UVODNIK