Velimir Srića, profesor na Ekonomskom fakultetu, često gostujući
profesor i na američkim sveučilištima, čest konzultant za pojedine
kompanije, nedavno se odlučio kandidirati za gradonačelnika Zagreba.
Vođen je željom za promjenom zalažući se za to da odluke ne donosi samo
politika, nego i struka i znanje.
“Velik ego koji traži potvrde; Koristoljubiva pomama za foteljom; Igra
trojanskog konja”, česti su loši komentari koji se ovih dana mogu čuti
u vezi s njegovom kandidaturom, no od osoba koje Sriću poznaju mogu se
čuti posve drugačija, pozitivnija tumačenja. A on svoj novi korak u
karijeri opisuje povratkom u djetinjstvo.
– Bio sam dečko s Trešnjevke, sa 13 sam u Pionirskom gradu osvojio prvi
šahovski turnir. U Klasičnoj gimnaziji osnovao sam rock band, haklao u
grabi za NK Trešnjevku, diplomirao na Ekonomskom i magistrirao na
Elektrotehničkom fakultetu s Rektorovom nagradom za najboljeg studenta.
Kao Fulbrightov stipendist na Columbia University u New Yorku završio
sam jedan od najboljih svjetskih MBA studija, ali sam odbio njihovu
ponudu da tamo i ostanem, jer me Zagreb zvao natrag – kaže Srića koji
je karijeru nakon završenog doktorata nastavio kao profesor na
Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Bio je i član Vlade, savjetnik Svjetske
banke za Change Management itd., a u svojoj karijeri objavio je, sam
ili u koautorstvu, četrdesetak knjiga.
Velik dio knjiga posvećen je menadžerstvu pa stoga i sam iznosi neka
razmišljanja vezana za novo vrijeme i sposobnosti koje se trebaju
promijeniti u liderstvu kompanija. Smatra da lideri danas moraju biti
timski radnici, etični, te da se moraju prijateljski ponašati prema
svojim podređenima. No isto tako tvrdi da naša kultura još nije spremna
za takav obrat. A kao profesor tvrdi da su on i svi njegovi kolege koji
rade sa studentima podjednako odgojitelji koliko i znanstvenici i
stručnjaci.
– Prije svega mi djelujemo kao modeli koje će oni pokušati slijediti
ako ih nadahnemo. No uvijek postoji opasnost da nas vide kao modele
dosadnih, staromodnih i birokratskih figura koje pripadaju prošlosti.
Zato duboko vjerujem da svaki predavač mora imati praktičnog iskustva i
iz takve perspektive prenositi znanje drugima. Ja većinu predavanja
posvećujem realnom svijetu oko nas, pitanjima i problemima koji iz toga
proizlaze i dilemama koje se pred donositelje odluka i menadžere
svakodnevno postavljaju. Zadatak nam je i
razvijati te osvještavati emotivnu i socijalnu inteligenciju naših
studenata, budućih menadžera – zaključuje Srića.
