Koliko god kriza bila teška stvarnost, ipak, nije malen broj osoba koje
će priznati da se takvo što trebalo dogoditi, gledajući poremećen
sustav vrijednosti u kompanijama i društvu u cjelini.
O tome se govorilo na prošlotjednom okruglom stolu a izneseni su
primjeri iz SAD-a, koji se ionako stalno redaju, pa si tamošnji top
menadžeri ne ustručavaju podijeliti visoke bonuse, na što, istina je,
po zakonu imaju pravo, ili kupiti privatni avion, za koji opravdanje
može biti u još prije plaćenoj visokoj kapari. No ipak, u vrijeme kada
kompanija ima problema, otpušta radnika i traži pomoć od države, crta
morala trebala bi postojati.
Na površinu bi sada trebale isplivati priče o vlasnicima koji u vrijeme
krize nisu dopustili otpuštanje zaposlenika, iz razloga što nisu
radnici odgovorni za loše poslovanje, nego menadžment s krivim potezima
i lošim upravljanjem, poslom i ljudima. Iako je tržište SAD-a
razvijenije, neetičnost u poslovanju nije ni nama strana.
Pa se zbog spomenutih iskrivljenih vrijednosti ne zna cijeniti dobar
menadžment, koji bi se možda baš sada u krizi mogao prepoznati – onaj s
pravim odlukama i dobrim odnosom prema zaposlenicima.
UVODNIK
