Katolička crkva u Hrvatskoj i danas, gotovo 20 godina nakon rušenja
komunizma, obavlja ulogu zaštitnika nacionalnih interesa. Posebno je
aktivna kada treba osuditi partizanske zločine te upozoriti na poraznu
činjenicu da još nitko od komunističkih glavešina ni nakon 63 godine
nije odgovarao za to.
U nedavnoj izjavi, koju su potpisali i predstavnici Katoličke crkve iz
Slovenije i BiH, Crkva još jedanput traži da se sudi partizanskim
zločinima te da se napokon utvrdi povijesna istina. Štoviše, traže
aboliciju za partizanske zločince ako se pokaju i napokon progovore o
svojim nečasnim radnjama.
Nije, dakako, problem u tome što Crkva opravdano upozorava na žalosne
povijesne činjenice i još žalosnije propuste demokratske Hrvatske, nego
je problem u tome što samo Crkva govori o tome. Gdje su politički
akteri? Gdje su političke stranke, a gdje je predsjednik Mesić?
Ne bi li i oni trebali ne samo osuditi komunističke zločine i tragediju
na Bleiburgu i križnim putovima nego i pokrenuti državne mehanizme da
potraže pravdu i sude odgovornima prije nego što neumitna biologija
zauvijek onemogući bilo kakvu istragu i povijesnu istinu?
Zaista nije jasno zašto komunistički totalitarizam nema jednako mjesto
u suvremenom hrvatskom društvu kakvo, primjerice, imaju nacizam i
fašizam, koji su osuđeni kao zločinački. Zašto se uvijek pronalazi
neuvjerljiv alibi za sudionike brutalnih egzekucija, čije su žrtve bile
i golem broj civila. Koji su, treba li to ponavljati, bili nevini jer
nisu bili osuđeni. Stoga izjave “da je na Bleiburgu bilo i onih koji su
krivi za Jasenovac” mogu biti zgodna retorička figura Fumićevih
antifašista, ali je u biti zastrašujuća jer opravdava ubojstva bez
suđenja.
I dok se predsjednika Stipu Mesića i SDP može donekle razumjeti (iako
ne i opravdati) zašto imaju razumijevanja za “svoje” partizane, teško
je dokučiti zašto je HDZ pasivan i prilično nezainteresiran da se
poratni komunistički zločini istjeraju na čistac.
Jer, od rušenje komunizma u Hrvatskoj HDZ je na vlasti dobrih 14
godina. HDZ je mogao i morao partizanske zločine staviti na dnevni red
te završiti posao dokraja, a ne ovaj, prije svega povijesno-politički,
problem prepustiti Katoličkoj crkvi.
To nikako ne znači da Crkva ne treba promišljati i o tom problemu, ali
je u svakom slučaju preuzetno da ona bude na čelu toga procesa. Drugim
riječima, na Sanaderu i HDZ-u je da riješe bleiburški gordijski čvor, a
na Crkvi i Bozaniću da logistički pomognu iz pozadine. Trenutačno su
uloge – zamijenjene.
U POVODU