Britanci znaju što je tradicija. Usto je i te kako znaju održavati, a bome i unovčiti. Najbolje su to pokazali na primjeru kraljevskog vjenčanja. I nije se slavilo samo u Londonu. Pjenušci su se otvarali diljem svijeta, pa tako i u Zagrebu. Tom je prilikom ovdašnji britanski veleposlanik kazao: „Danas neće biti političkih govora jer ovo je poseban, veliki dan za Ujedinjeno Kraljevstvo, dan koji slavimo s ponosom i stilom. Današnje kraljevsko vjenčanje spoj je tradicije i suvremenosti, a mi ga ovdje u Zagrebu slavimo s još dvije milijarde ljudi diljem svijeta.“ Gajenje tradicije dokaz je nacionalne, državne samosvjesnosti. I nitko Britance zbog toga neće prozvati nacionalistima, nazadnjacima i sličnim epitetima. Iako su oni osvjedočeni nacionalisti. Ali nacionalizam nije a priori negativan. U pozitivnom smislu on je istovjetan domoljublju. Pogrdan smisao često mu se pripisuje zbog uloge koju je u povijesti odigrao u izbijanju nekih od najkrvavijih događaja u povijesti, pa ga se dovodi u vezu s etničkom netolerancijom, etničkim čišćenjem, šovinizmom, militarizmom... Ali imao je on i pozitivnih uloga.
No u nas se nacionalizam a priori osuđuje kao nešto nedopustivo, čak opasno za društvo i državu. Sve se generalizira i etiketira, kao što je to još bilo u Jugoslaviji. Za optužbe za nacionalizam tada se išlo na robiju. Najobičnije je licemjerje kad svih ovih godina od britanske političke elite dolaze Hrvatima optužbe za nacionalizam. Hrvatska svoju tradiciju nije mogla njegovati u punom smislu sve do 1990., dok nije postala samostalna.
Pa je tako jedna od tradicija trebala postati Predsjednička garda. Bila je i zagrebačka turistička atrakcija. Ali strani gospodari tražili su da se prekine svaka veza s Tuđmanovim „režimom“, pa je nadobudni Mesić vrlo brzo gardu ukinuo. Ali kad se putuje u London, jedna od glavnih atrakcija svakako je Kraljevska garda. Pa škotska, irska garda... Ili gašenje vječnog plamena na Oltaru domovine? Ne samo da Hrvatska mora prekinuti s oživljavanjem davnašnje tradicije nego kao da se mora stidjeti i suvremene, dobivene pobjede u ratu, svojih branitelja, ratnih pobjednika.
Kad ste od naših političara čuli kako javno govore da rade i provode zakon u interesu Hrvatica i Hrvata? Čuje se samo da se mora to i to napraviti zbog Bruxellesa, Haaga... A nova austrijska ministrica unutarnjih poslova jasno je rekla kako je ona tu da provodi zakone u interesu Austrijanaca i Austrijanki. A naši provode zakone za čije interese? Za strane i vlastite najčešće. Pa dolazimo do apsurdnog zaključka da je Jugoslavija imala u političkoj i društvenoj eliti one koji su je iskreno voljeli i sve za nju zdušno, iskreno radili.
A Hrvatska ima elitu koja često šutke preko svega prelazi, politiku koja je u ovih 20 godina dopustila pljačku svega i svačega, korupciju, nefunkcioniranje pravne države... Oni koji su držali ruku na srcu pod hrvatskom zastavom i busali se u prsa dokazujući svoje hrvatstvo najviše su napunili svoje džepove, a za Hrvatsku nisu marili!
Hrvatska svoju tradiciju nije mogla njegovati u punom smislu sve do 1990., dok nije postala samostalna. ------------------------------------- a koju to tradiciju na primjer Hrvatska nije mogla njegovati do 1990.? :)