UTORAK, 3. RUJNA
Hrvatska vlast s Milanovićem na čelu znala je što će se dogoditi pokušaju li se u Vukovaru na zgrade državnih ustanova postaviti ploče s ćirilicom. Baš zato što je znala, ona je to učinila, jer su joj potrebni incidenti i poslije incidenata represija. To je praksa svih totalitarnih režima koji se pošto-poto žele održati. Pogotovo kad je, kao u Hrvatskoj, u gospodarstvu zemlje katastrofa, kad broj nezaposlenih doseže europske rekorde, a sa siromaštvom se penjemo prema prvom mjestu na kontinentu. Zoran Milanović i njegovi ministri, kao i predsjednik Josipović, nemaju baš niti jedan pozitivni učinak u vođenju zemlju, ali Hrvatska je vrlo zahvalna država za dokazivanje vlasti na provociranju vlastita naroda. Prije koji mjesec ankete su pokazivale da je više od 70 posto građana protiv ćirilice u Vukovaru, ali to Milanoviću nije bio znak za suzdržanost nego razlog više za akciju. Poput svojih ideoloških i bioloških partizanskih i komunističkih predaka kukurikavci uživaju u zlostavljanju manjine nad većinom. Činjenice govore da u Vukovaru Srbi ne čine trećinu stanovništva, da su za tu krivotvorinu krivi popisi birača na kojima je više osoba nego što grad ima stanovnika, ali ljevičarska volja za nasiljem uvijek je jača od činjenica. Za to stanje s biračkim popisima kriv je ministar Arsen Bauk, on ga sračunato održava te nakon vukovarskih incidenata, poput najgorih velikosrpskih propagandista, priprema nove navješćujući referendum o samoupravi Dalmacije! To mogu činiti samo ljudi koji ne vole ovu zemlju i koji su se nastojali dokopati vlasti da bi je što više dezintegrirali, razjedinili, osiromašili i iz nje otjerali u inozemstvo što više stručnjaka i radnika. Na kraju i obezvrijedili Domovinski rat šaljući policiju na branitelje u gradu koji je najveća žrtva agresije. I onda se nađe da branitelje zbog sukoba s policijom napada ministar branitelja Predrag Matić Fred, po nikad porečenom svjedočanstvu njegova ratnog zapovjednika, legendarnog Vinka Mažara - dvostruki dezerter i krivotvoritelj svoga ratnoga puta. Pa se nađe i “autoritet” koji apelira da se od Vukovara ne stvara Bejrut dok ga sam stvara - dakle, gradonačelnik Sabo kojemu su zbog očitih dokaza o pokušaju političke korupcije odavno trebale biti lisičine na rukama. Na kraju dolazi najmoćniji, koji prijeti pravosuđu da se slučajno ne usudi procesuirati kriminalca Saba, zaštitnik svih moralno posrnulih kukurikavaca, sam šampion nepotizma i privatizacije funkcija - Zoran Milanović. Tako su ćirilična slova u Vukovaru oblikovana od moralne kaljuže u vrhu hrvatske vlasti.
SUBOTA, 31. KOLOVOZA
Rektor ima pravo imati veću plaću od Josipovića
Predlažući smanjenje plaća rektorima i prorektorima hrvatskih sveučilišta, ministar Jovanović i drugi članovi Vlade izabrali su vrlo neuvjerljive usporedbe - rekoše kako je nedopustivo da neki rektori imaju plaće veće od Josipovića, Milanovića i svih ministara. A zašto ne bi imali? Oni nešto rade, na čelu su ustanova koje stvaraju liječnike, inženjere, pravnike, nastavnike..., dok Josipović, Milanović i ministri na sve strane ukidaju industriju, povećavaju broj nezaposlenih, osiromašuju građane, zadužuju zemlju. I stručnjacima koje rektori “proizvode” - pokazuju put u inozemstvo.
NEDJELJA, 1. RUJNA
Bušić se u domovinu vratio u krivo vrijeme
Zove me prijatelj, prvo me pripremio na užasnu vijest, a onda mi reče da se ubio Zvonko Bušić. Ne mogu vjerovati, uznemiren i dezorijentiran, htio bih učiniti nešto čime bih to porekao i vratio ga u život, kao da se ništa nije dogodilo, kao da ništa nisam čuo, kao da telefonskog razgovora nije bilo. Zvonko je valjda od svih ljudi koje poznajem bio posljednji kojemu bih pripisao sklonost tom očajničkom činu. Za mene, a vjerujem i za mnoge druge, bio je mladić. On nije stario sa svojim vršnjacima, znancima i prijateljima nego u zatvoru gdje to starenje nije ni primjećivano i iz kojega je došao kao nov čovjek kojeg život tek očekuje. Sa 62 godine on je počinjao. Unatoč patnjama koje je proživio, kad je došao u Hrvatsku pred drugima je imao prednost, ne samo zato što je imao aureolu žrtve nego i zato što je Hrvatsku doživljavao s nevinošću djeteta koje svijet tek upoznaje. Pa mu se i činilo da se još uvijek većina Hrvata može pridobiti nevinim domoljubljem, samo se treba pojaviti netko u kome će ga prepoznati. Ali pokazalo se - otmicom zrakoplova Bušić je u pravo vrijeme skrenuo pozornost na Hrvatsku, ali se u domovinu vratio u krivo vrijeme, kad ga ona, onakva kakav je bio, nije trebala kao nekad. No njegovo herojstvo nije znalo mirovati - kad su sve nacionalne bitke bile gotove, ono je, da se dokaže, htjelo zametnuti nove, ali moralnost i plemenitost u politici uvijek gube. Slava mu!
PONEDJELJAK, 2. RUJNA
Megaskulptura Vojina Bakića za diktatora Tita
Pričao je književnik i novinar Petar Miloš kako je prije 40-ak godina u sarajevskom “Oslobođenju”, za koje je tada pisao, uspio prokrijumčariti izvještaj sa suđenja jednom čovjeku koji je na nekoj bosanskoj planini na Titovu spomeniku oštetio oko u dužini od 17 metara! Zamislite koliki je to spomenik bio! Cijela planina! Ali ni profinjene umjetničke sredine nisu bile imune na megalomaniju kad je bio posrijedi “najveći sin naših naroda i narodnosti”. Utoliko više što su senzibilne duše i bojažljive, a jedan psiholog tvrdi da se okrutni vladari ne veličaju iz poštovanja nego iz straha. Dakle, uoči raspada Jugoslavije u Zagrebu je, kako ovih dana pišu novine, bio raspisan natječaj za spomenik diktatoru Titu, na koji se javila kiparska elita, a bila je izabrana skulptura Vojina Bakića koja je trebala biti visoka 36 metara! Dimenzije za masovnog ubojicu!
SRIJEDA, 4. RUJNA
Na Trgu maršala Tita - partizansko kazalište...
U pohvali novinama Karel Čapek piše kako čitatelji u svome listu vole imati i neke ozbiljne sadržaje koje nikad ne čitaju. Ti ih sadržaji uvjeravaju da su u dobrom društvu. Zacijelo ima i Zagrepčana koji nikad nisu ušli u HNK, ali ga poštuju i ponosni su što žive u gradu urešenom zgradom središnjeg kazališta i njegovim postojanjem. Ali ga ministrica kulture Andrea Zlatar ne poštuje ni toliko pa ga je, uručivši otkaz Ani Lederer, prvi put u povijesti ostavila bez intendanta. Pošto je svojedobno novim zakonom posmicala desetke urednika na HTV-u te napravila čistku po svim značajnijim kulturnim institucijama širom Hrvatske, ministrici se duša orosila na vrhuncu vandalske strasti - u obezglavljivanju HNK. Tako ćemo neko vrijeme na Trgu maršala Tita, kako i priliči ministrici i nazivu trga, imati - partizansko kazalište. A možda ne samo neko vrijeme...
ČETVRTAK, 5. RUJNA
Svađa oko dubrovačkog groblja u duhu vremena
Dubrovački SDP živnuo je je na jednom iznimno zanimljivom događaju. Tamo je s mjesta direktorice pogrebnog poduzeća Boninovo smijenjena esdepeovka Marita Kisić-Kamić, zbog sukoba s predsjednicom dubrovačkog SDP-a Olgom Muratti. Ogorčena zbog smjene, bivša direktorica nabraja svoje zasluge za koje je dobivala i međunarodna priznanja. Tako joj je, kaže, u ured “došao američki veleposlanik James Foley da mi čestita kako smo dobro odradili smrtne slučajeve američkih turista”. Kad se time pohvalila na sjednici Gradskog vijeća uzvraćeno joj da se treba posvetiti domaćim mrtvacima, da se “kani Amerikanaca i neka pokapa ljude iz grada”. Jesu li slučajne te dubrovačke svađe i iskustva ili su u duhu vremena u kojem Milanovićeva politika hrvatsko gospodarstvo pretvara u groblje a tvrtke u leševe!?
PETAK, 6. RUJNA
SDP zlorabi Srbe kao što su i komunisti u SFRJ
I vukovarski i državni dužnosnici iz dana u dana za incidente u Vukovaru optužuju HDZ. Kao i beogradski mediji i predstavnici izbjeglih Srba. I možda HDZ doista jest kriv, možda se nije trebao odlučiti za mirnu reintegraciju i aboliciju, možda bi danas bilo puno manje nevolja, jer bi bilo puno manje Srba. U tom slučaju ni SDP ih ne bi mogao zlorabiti kako što su ih hrvatski komunisti zlorabili cijelo vrijeme socijalističke Jugoslavije zapravo ih pripremajući za pobunu i za stradanja u ratu, pripremajući ih za vrijeme kad će im okrenuti leđa. Kao što bi im danas, kad bi mu odgovaralo, leđa okrenuo i Milanović. Jer mu služe samo kao krpa kojom će zakratko izbrisati činjenicu da je Hrvatsku pretvorio u zemlju najvećega siromaštva i bezakonja u Europi.
