Od prošlosti se može učiti, ali ona nam ne smije postati tamnica i opsesija. Osobe, ali i cijeli narodi, mogu biti usmjereni na prošlost, odnosno živjeti život koji će bitne sastojke crpiti isključivo iz prošlosti. To samo po sebi i ne mora biti toliko negativno ako imamo pozitivan stav prema prošlim događajima, pa se rado sjećamo dobrih starih dana, događaja, uspomena... Negativno poimanje prošlosti čini nas ogorčenima, vječno vezanima za neke teške pogreške, negativne događaje, čini nas nesposobnima da se odvojimo od cijeloga toga tereta, a što je najgore, nesposobnima da se mijenjamo i živimo u sadašnjosti s manje-više jasnim pogledom prema budućnosti. Kada malo pogledamo prostore koje je nekad pokrivala bivša Jugoslavija, ne trebamo previše proučavati i analizirati kako bismo zaključili da svi (i Slovenci!) narodi koji na tom teritoriju žive imaju pogled jasno usmjeren prema prošlosti i svoj onoj olovnoj težini i opterećenjima koje je ona ovdje ostavila. Sadašnjost je prožeta tom težinom prošlosti, a pritisnuti tim teretom, teško možemo zamisliti da će nam budućnost donijeti nešto dobro i pozitivno.
No jedan od najvećih proboja iz toga začaranoga kruga u posljednjih dvadeset, a možda i više godina, dogodio se u srbijanskoj Skupštini prošloga petka kada se premijer Ivica Dačić obratio zastupnicima i u svome više nego nadahnutom govoru o tome zašto je Srbiji bio potreban sporazum o Kosovu. Ključne su bile riječi: “Netko je ovo morao učiniti!” Da, netko je morao presjeći i povući crtu, staviti barijeru prema prošlosti i parlamentu reći da je kucnuo čas da se stvari iz temelja promijene jer će u protivnom opstanak i budućnost nacije biti ugrožene. “Ovo je pitanje biti ili ne biti, ali ne samo za sjever Kosova već i za cijelu Srbiju. Biramo hoćemo li Srbiju sutra imati u narodnim kuhinjama i ugušenu u suzama ili jaku i prosperitetnu”, bila su Dačićeve povijesne riječi. U svome je govoru iskreno i otvoreno suočio naciju s činjenicom da Srbija Kosovo nema već dulje vrijeme, naglasivši da je glavni razlog zašto s pregovaralo s Prištinom svojevrsno stavljanje točke na jedno razdoblje, ali i želja da se “okonča prošlost, bijeda i porazi”. Također tvrdi da će budućnost biti osigurana u trenutku kada sami sebi prestanu lagati i kada se iznjedri vizija budućnosti. Uza sve ovo Dačić je vrlo optimističan jer ne govori o nekoj dalekoj i imaginarnoj budućnosti, već čvrsto vjeruje da će upravo njegova generacija od stare Srbije, autistično utopljene u prošlosti, uspjeti napraviti prosperitetnu zemlju.
Imajući na umu političku prošlost Ivice Dačića, transformacija ovih razmjera mogla bi se opisati kao svojevrsno čudo. No jedno je sigurno jasno – Srbija ima premijera koji jasno vidi stvarnost, o njoj kvalitetno promišlja i ima hrabrosti i snage razbijati zablude kako bi stvari uspio pokrenuti s mrtve točke. Iako se s neke razdaljine može činiti da je Dačić pomalo nalik na političkog kamikazu, treba i naglasiti da se jedino tako može razbijati smrdljiva žabokrečina.
No tu se nije zaustavilo. U Zagreb je jučer stigao potpredsjednik srbijanske vlade Aleksandar Vučić – iz čijih smo se usta zaista naslušali svega i svačega – koji je govorio u sasvim drugom tonu. Govori o racionalnosti i pragmatizmu u odnosima između dviju zemalja i naglašava da emocije koje su do sada obilježavale te odnose treba jednom zauvijek odbaciti – na obostranu korist. Kazao je da postoje značajne razlike između Hrvatske i Srbije u viđenju prošlosti, ali da one ne smiju biti smetnja za budućnost. “Ono što jesu razlike ne treba kriti, ali budućnost je važnija”, kazao nam je Vučić. Sve bi ovo mogla biti izvrsna lekcija našim političarima koji se (zajedno s jednim dijelom naroda) nikako ne mogu otkinuti od onoga što je bilo u prošlosti, koja nam visi iznad glava poput giljotine, bez obzira na to je li riječ o II. svjetskom ratu, Domovinskom ratu ili nedavnoj vladavini Ive Sanadera i HDZ-a. Netko treba podvući crtu i reći – budućnost je važnija!
Iako se može činiti da je Dačić pomalo nalik na političkog kamikazu, jasno je da se jedino tako razbijaju zablude
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
