S jedne strane Latin ističe kako "Latinicu" stvara dobro uigrana pa čak i prijateljstvom povezana ekipa, no s druge strane smatra da bi bilo totalno bedasto da njegovu emisiju vodi bilo tko osim njega. Tako se prije nekoliko tjedana dogodilo da čak dva ponedjeljka zaredom "Latinice" nije bilo na programu jer je Denis završio u bolnici zbog Kronove bolesti s kojom živi već dvadesetak godina.
EKRAN: Premda vaša emisija danas slavi 13. rođendan, važnije je vaše zdravlje, pa bih vas prvo upitala jeste li se oporavili nakon višetjednog bolovanja?
LATIN: Paa, dobro. Imao sam incident koji nije bio kron ali je vezan uz liječenje krona. Rekli bismo - problemi sa strane. Čak sam mogao i predvidjeti da će se takvo što dogoditi... Postoje pravila kojih se moram pridržavati. Sljedeće ću godine "slaviti" dvadesetogodišnjicu bolesti, pa ako tome pridodam da 13 godina radim jednu emisiju - dobro je. Kron je takav kakav je, nije lako, ali čovjek se navikne živjeti sa svojom bolešću. Kad se dogodi, kao sad, da završim u bolnici, stotine me ljudi naziva i dijeli mi savjete što je vrlo naporno. Iz dobrih namjera - gnjavaža. Poznajem svoju bolest, znam pravila i ne trebam čuda da me izliječe.
EKRAN: Navodno ste se počeli baviti alternativom, Excalliburom, upravo zbog bolesti...?
LATIN: To je bio povod, ali kad sam krenuo u to zainteresirao sam se i počeo sve dublje ulaziti u priču. Excallibur je sitnica prema svemu što sam kasnije prošao kroz tu duhovnost. Nema što nisam prošao i što me nije interesiralo. Krenuo sam od Excallibura, preko reikija, tehnika svjesnog disanja, regresija, karune, svjesnosti...Mnogi misle i da se time liječim. Ne! Od svoje bolesti liječim se kod liječnika, službenom medicinom, a alternativu prakticiram kao nešto što mi je potrebno poput hrane ili vode.
EKRAN: A kako je krenulo prakticiranje "Latinice"?
LATIN: Kao produkt zasićenja ratom i ratnim temama. Te 1993. godine, dok je rat još trajao, htjelo se pokazati da osim rata postoji i neki drugi život. Počeli smo raditi kontroverzne teme u kojima smo imali dvije suprotstavljene strane...
EKRAN: Iako je prva emisija bila "Množimo se da nas bude više" u kojoj su se sukobili don Anto Baković i Gordana Cerjan-Letica, čini mi se da je pozornost na "Latinicu" privukla ona u kojoj je tema bila emisija "Jel me neko tražio". Zapravo, to je bila prekretnica.
LATIN: Točno. Počeli smo s raditi stvari kakve dotad nisu bile viđene na HTV-u. Sredina i vrijeme bili su vrlo konzervativni. Rat u Hrvatskoj, a mi otvaramo teme o prezervativima, predbračnom seksu, (ne)nošenju krzna... Mnoge od tih "naših" tema danas se rade kao nove, a mi smo ih obradili prije deset godina. I nevjerojatno je koliko smo tad imali problema. Koliko je samo emisija bilo skinuto... Koliko god bile naizgled lagane teme o papučarima, transvestitima, afrodizijacima i slično, uopće nisu bile takve jer su rješavale ozbiljnije probleme samo na ležeran način. Sasvim sigurno nijedna od tih tema danas ne bi izazavala burnu reakciju, ali kad smo počinjali to su bile tabu teme. A usto bio je drukčiji i moj pristup: o ozbiljnim stvarima govorilo se kroz zabavni diskurs, teški sadržaji pričani su ležerno. Senzacija je bila da se gosti u studiju posvađaju. Možda bih danas te emisije radio drukčije, ali onda sam i ja učio i usvajao novi način rada.
EKRAN: Jeste li tada, u bilo kojem trenutku, pomislili da ćete ovoliko dugo trajati?
LATIN: Ne, nisam. Nisam! U nekim fazama mi je i dosadilo o problemima pričati iz te zabavne vizure. Nisam znao da ću toliko izdržati. Ni na kraj pameti mi nije bilo. Ma kakvi!
EKRAN: Ali, otpočetka "Latinice" su bile cenzurirane. Doduše, cenzure su išle na "refule".
LATIN: Da, ali ih je zbilja bilo oduvijek. Prve dvije godine emisije su skidane tu i tamo. Najvećom cenzurom smatram vrijeme od 1996. do 2000. kad se "Latinica" uopće nije emitirala na HTV-u. To je bilo gore nego kad skinu jednu emisiju. Jer kad je bilo koja "Latinica" bila zabranjena - dizala se cijela frka. Sve su novine pisale o tome i svaka zabranjena imala je veći efekt nego da je bila emitirana. Od 2000. godine skinuta je bila samo jedna emisija o deustašizaciji. Ali, ako se sjećate, prije godinu, dvije, izvrtjeli smo sva ta zabranjena izdanja. Među njima je bila "Latinica" o Stipi Šuvaru - zabranjena jer je on bio nepoćudan gost kao i Ibrahim Dedić. Emisiju o hvatskoj kulturi zabranila je Vesna Girardi- Jurkić koja se nije pojavila u studiju, Hajduk-Dinamo bila je zabranjena zbog Rožića koji je i sudski (dok nije odustao od tužbe) dokazivao da (ni)je plakao kad je umro Tito...
EKRAN: Kad je po vašem mišljenju bila najgora cenzura?
LATIN: Zapravo, dvojim između vremena kad "Latinica" nije "stanovala" na HTV-u nego je bila na Mreži i vremena kad je glavna urednica bila Hloverka Novak-Srzić. Ona je bila pametnija od prijašnjih glavnih urednika i shvatila je da nije popularno "skidati" snimljene emisije. Zato ih je zabranjivala u startu, zabranjivala je ideje i snimanje emisije. Tako nikad nisu snimljene"Latinice" o sukobu Merčep - Jastreb, o Hercegovcima, o vjerskim sektama, o termoelektrani Plomin...
To je i bio razlog zbog kojeg sam 1996. otišao na Mrežu. A tamo, opet, s jedne strane klipova pod nogama koliko hoćeš, a s druge božesačuvaj financijskih i produkcijskih uvjeta. Ljudi mjesecima nisu vidjeli nikakvu plaću. Ali ipak smo radili i napravili sjajne emisije, recimo onu o Ankici Lepej. Možda je korisnije to što smo tamo, ma kolikogod bilo mračno na Mreži, ipak progovarali o problemima nego da smo ostali na HTV-u pa da su nas skidali ili branili snimanje. U ovoj posljednjoj "petoljetki" povremeno imamo incidente s premijerom Sanaderom, kao recimo lani kad je iz emisije koja je emitirana 14. 2. (na moj rođendan) izrezan prilog Saše Kosanovića. Dok sam ja po gradu slavio - na HTV-u su rezuckali "Latinicu". Kad je unutar emisije prikazan film "Oluja nad Krajinom" tad je tražio moju i Galićevu ostavku.
EKRAN: Otkako radite "Latinicu", zapravo, ne radite ništa drugo. Međutim, ipak ste formatirali "Meridijan 16", ali i tu je bilo produkcijskih problema: nije bilo čak ni slušalica kojima su povezani režiser i voditelj emisije.
LATIN: Ondašnja glavna urednica Jasna Burić i urednik Informativnog programa Nikola Kristić vratili su me s godišnjeg tražeći da na brzinu smislim novu informativnu emisiju. Napravio sam je bez ikakve podrške i uz stalno podmetanje klipova od svih. Žao mi je što to nisam i vodio, ali nisam zbog "Latinice". No i dan-danas mislim da sam "Meridijan 16" dobro formatirao i žao mi je što ga nema u programu. Mislim da takav tip emisije nedostaje - ma kako god se ona zvala.
EKRAN: Znamo da je krsni kum vašoj emisiji Joško Martinović, ali reklo bi se da je priličan egotrip nazvati emisiju po sebi, ne?
LATIN: Joško je uvijek imao lude ideje, a priznajem njegova mi se svidjela. Istina, naša je lektorska služba poludjela jer kao latinica je pismo, a meni je bilo ok baš to što to može biti i pismo i izvedenica mog imena. Danas je posve normalno da se show zove "Sanja" ili "Show Petra Vlahova", no u komunizmu je bilo "svi smo mi Saša!". Imao sam puno problema zbog te personalizacije i mnogi su time bili šokirani. Ali, kažem, meni se to činilo sretnim rješenjem. Uvijek sam htio raditi kontroverzne stvari i biti ispred onoga što se trenutačno misli. A to je uvijek teško jer uvijek ima onih koji su portiv i koji to ne žele. Ne mogu, doduše, reći ni da je danas puno lakše. Premda je lakše zbog liberalnijih okolnosti uopće. Prije je bilo teško dobiti priliku da se nešto snimi.
EKRAN: Koliko je bilo pritisaka na emisiju od uprave kuće ili politike?
LATIN: Ti pritisci nisu tajni i bili su u obliku produkcijskih uvjeta. Što je više "stiskanje" - to su uvjeti lošiji.
EKRAN: No, unatoč svim problemima, uz još nekolicinu autora, izborili ste se za poseban ugovor, a emisija ima status "posebnoga projekta" i, de facto, odgovarate izravno programskoj direktorici Tanji Šimić.
LATIN: Istina, ali to se nije dogodilo odjednom ili preko noći. Borio sam se i sad se borim da dobijem što bolje uvjete za svoju emisiju i ne mislim da je to nešto čudno. Ljudi mi znaju doći i reći - pa ti imaš studio, imaš scenografiju, novinari ti imaju kamere... Pa kao da je senzacija snimati emisiju u opremljenom studiju! Ma, dajte! Izborio sam se da moji novinari rade autonomno. Danas se i za autonomiju lakše izboriti nego prije desetak godina jer danas postoji konkurencija pa su neke stvari - olabavile. Međutim, borba za autonomiju u radu i dalje je prisutna. Prije su nas stiskali političari, sad nas stišće marketing. Na sreću, više ne reklamiramo dobavljače odjeće za voditelje i dobro je da je tako, da je marketing odijeljen od novinarstva. Mi novinari moramo odlučiti hoćemo li biti novinari ili manekeni. Ako smo dobili bitku s politikom, moramo i ovu s marketingom.
EKRAN: Kuća poput HRT-a može biti posve neovisna? Ima li uopće neovisnoga novinarstva u Hrvatskoj ili su svi o nečemu ovisni?
LATIN: Mislim da treba stvari postavljati tako da se neprestano borimo za tu svoju neovisnost. Čini mi se da je vama u privatnim novinama teže nego nama na javnoj televiziji. Osobno sam se posljednjih godina sretao baš s tim problemima - pritiscima velikih monopolističih kompanija na moje novinare i ravnatelja.
EKRAN: Borite se za svoje novinare, ali s nekima od njih se i niste baš prijateljski rastali?
LATIN: Istina, ali toga nije bilo puno. No, puno je ljudi prošlo kroz "Latinicu". Nije taj tempo lako izdržati. Dolazi do zasićenja ili se ljudi zaigraju pa misle, kad vide moć emisije, da je mogu zlorabiti za sebe. A ja to ne dopuštam pa netko mora otići. Ja neću iz svoje emisije.
EKRAN: Ne? Pa nekoliko ste puta prijetili da nećete više raditi emisiju ako vam se ne ispune neki zahtjevi. Ne mislite li da su gledatelji već zasićeni trinaestogodišnjom emisijom koja se, istina, osvježavala scenografijom, brojem gostiju i sličnim trivijalnostima?
LATIN: Sva ta umivanja emisije su važna, ali ne i presudna. Bitno je da se tema, kojagod bila, dobro obradi, a da bi se dobro napravila treba imati prakse. Praksa se dobiva radom i - vrtimo se u začaranu krugu. Kažete da gledatelji mogu biti zasićeni. Istina, ali i ja se mogu zasititi. Mislim da se nikom normalnom ne ide svaki dan s istim elanom na posao. Međutim, kad se sjetim da imam dobru novu priču, da nastojim iz emisije u emisiju barem sačuvati postojeće ako već ne i podići standarde, to mi je svaki put izazov, kao da radim neki novi projekt.
EKRAN: Spomenuli ste da je redakcijska ekipa povezana, sezonu počinjete i završavate zajedničkim druženjima. Koliko je to teatar, a koliko stvarno?
LATIN: Povezani smo projektom kojeg poštujemo. Povezani smo i ljudski. U krajnjoj liniji svi mi više vremena provodimo zajedno radeći nego li što ga ljudi provode sa svojim obiteljima. Potpmažemo se jer smo upućeni jedni na druge. Nije uvijek bilo tako, ali sad ima ljudi koji su deset ili skoro deset godina u redakciji. Tko ovamo ne pripada - otpada.
EKRAN: Tko su najdugovječniji suradnici Denisa Latina?
LATIN: Žene imaju prednost: Suzana Gotthardi-Pavlovsky i Jagoda Bastalić koje su u redakciji od 1997. i Milan Majerović-Stilinović koji je u "Latinici" od 1994. godine.
EKRAN: Spomenuli ste da vaši suradnici provode više vremena u redakciji nego s obiteljima. Što je s vašom obitelji? Uz vas se ne vežu skandali, nisu vas nikad vidjeli pijanog uz neki šank, prilično ste samozatajni, niste se ni oženili. Smatrate li da imate sređen privatni život?
LATIN: Samozatajan? Stvar ukusa i stila! Nisam se oženio? Splet okolnosti. Ne vide me uza šankove? Kao što ljudi rade drukčije svoje emisije, tako se drukčije i ponašaju u javnosti. Osobno smatram da je sat i pol moje prisutnosti na ekranu, dakle u javnosti, dovoljno. Nije mi potrebno i privatno se eksponirati. Usto ako se ja, kao javna osoba, eksponiram, a za to čak i dobivam plaću, doista nije potrebno da to čine i meni bliski ljudi. Osim toga, moja me bolest na neki način "invalidira", ograničava mi socijalne kontakte jer sasvim sigurno, pozovete li me na tulum, ponudit ćete mi nešto što ne smijem pojesti ili popiti. Tako godinama organiziram život pa čak više i nemam naviku biti posvuda nego samo ondje gdje se osjećam dobro i prisno. Ne da mi se ni slikati u tuđim emisijama - dovoljna mi je moja. Kad čovjeku zašteka sa zdravljem - postaje mu jasno koliko mu malo, puno manje no što misli, treba. Iz te perspektive teško je sagledati svijet zdravu čovjeku.
EKRAN: Egzistencijalni dio ste također sredili?
LATIN: Gladan nisam, samo ne mogu jesti neke stvari koje bih htio.
EKRAN: Što je važnije - sređen privatan život ili posao?
LATIN: Ne mislim da sam previše na poslu, ali nisam ni tip koji će se posvuda eksponirati. Za mnom je veća potražnja nego što se mogu dati. Nažalost ne može si život nitko organizirati po kućicama kako bismo to htjeli.
EKRAN: Biste li se opet natjecali za glavnog urednika što ste jednom pokušali?
LATIN: Nikad ne reci nikad, premda trenutačno o tome ne razmišljam. No, pitao bih ja vas: zašto su glavni urednici na HTV-u uvijek - žene?
