Kandidacijske su liste predane, namamljivanje birača može se pojačati do maksimuma. Pa je prigoda i da kažemo kako su izbori demokratski mit, izum političkih elita kojim se narodu svakih nekoliko godina daje prilika da se osjeća važnim, da na tren pomisli kako on odlučuje o sudbini zemlje. Kao i na misu ili na druge svečanosti i slavlja, na glasovanje se ide umiven, obrijan, počešljan i u pristojnoj odjeći. Jer, tamo nas čeka domovina, a ona baš ne želi da joj dođemo bilo kakvi.
Glasujemo ograđeni, izolirani, u tajnosti, čime nam se daje osobna važnost, važnost monarha koji, daleko od očiju i ušiju javnosti, sa svojim savjetnicima donosi teške odluke. Kad presavijeni list na kojem smo zaokružili svoga favorita ubacimo kroz prorez na glasačkoj kutiji, obuzme nas osjećaj da smo izvršili dužnost sudbonosnu za zemlju. Kad bi birači poslušali sve niječno što se u medijima govori i piše o strankama, političarima i politici, birališta bi bila pusta. Ali je sigurno da će uvijek glasovati više od polovice ljudi, ako ne i više od 60 posto. Tome je tako zato što građani uvelike glasuju zbog sebe, zbog svoje srođenosti s ovom zemljom i umišljene odgovornosti za njezino dobro. Zato se većina i odlučuje za dvije velike stranke, za HDZ i SDP. Glasovanje je i poistovjećivanje s moći, s nekakvom sigurnošću što je jamče velike stranke za razliku od manjih, manje poznatih i u javnosti manje prisutnih. U tim strankama tu ćud birača vrlo dobro poznaju pa, unatoč svim nevoljama u kojima je HDZ, Jadranka Kosor ponaša se kao da je nezamislivo da ona ne bude premijerka i u idućem mandatu.
U Milanovićevu govoru sve više ispada veznik “ako” (ako pobijedimo) a sve je dominantnija gramatika sigurnog budućeg premijera. Očito je pak da su oba lidera kandidacijske liste, određujući na njima visoka mjesta za “svoje” ljude, sastavili tako da što više učvrste svoje čelne pozicije u strankama i pojačaju svoju nedodirljivost, nepovredivost i nezamjenjivost. Tko jednom u Hrvatskoj osjeti slast najveće političke moći u zemlji ili blizinu i dohvatljivost te slasti, sve čini da mu ne izmakne. I Milanović i Kosor lukavo su kombinirali svoje kadrove sa simboličnim izrazima privrženosti stranačkoj tradiciji i njezinim prvim imenima, pa su izgledna mjesta na izbornim listama dali sinovima Ivice Račana i dr. Franje Tuđmana, Ivanu i Miroslavu. Dakle, 4. prosinca u prvom će se redu glasovati za sigurne stolice predsjednika SDP-a i predsjednice HDZ-a. Tako će se glasovati i za kontinuitet potpune podložnosti Bruxellesu, to jest za koloniju Hrvatsku. Jer ni Milanović ni Jadranka Kosor baš nijednom riječju dosad u predizbornoj kampanji, koja zapravo traje već mjesecima, tu podložnost nisu porekli.
Stoga, tko god pobijedio, neće činiti ono što bi moglo naljutiti “naše prijatelje u Europi”. Neće dirnuti u strane banke i njihove profite.
Neće se usuditi stvoriti jaku nacionalnu banku koja bi po podnošljivim uvjetima kreditirala hrvatsko gospodarstvo. Neće Hrvatskoj pokušati vratiti bar djelomičnu financijsku suverenost. Neće obuzdati uvoz i daljnji cvat trgovačkih lanaca premda to oboje uništava hrvatske proizvodnje. Neće stvoriti uvjete za veći izvoz, koji nam je ionako uvelike ograničen sporazumima s Europskom unijom. I što će novoj vlasti preostati? Zaduživanje, zaduživanje, zaduživanje... Ali tko zna, možda se ipak dogode neki “bolni rezovi” (makar ne zaboljeli samo Hrvate nego i Bruxelles) koji bi Hrvatsku spasili od bankrota kakav se nadvio nad nekoliko europskih zemalja. Ali sada se čini da će birači na izbore izaći mnogo više zbog sebe, zbog osjećaja vlastite važnosti i odgovornosti nego zbog uvjerljivosti stranačkih programa i obećanja. A izbori imaju svoje pozitivno značenje i kao demokratski mit, kao što i u drugim životnim područjima mitovi imaju takva značenja. Ako i jesu obmana kojoj je glavni smisao ustoličiti “despote” Milanovića ili Kosor, treba reći – koliko bi nam život bio siromašniji da se međusobno ne obmanjujemo!
Unatoč nevoljama HDZ-a J. Kosor ponaša se kao da je nezamislivo da ona ne bude premijerka i u idućem mandatu
Komentara 76
Ja se ne razumem u unutrasnju hrvatsku politicku scenu, ali sam citao Vecernjak zadnjih par meseci. Po komentarima citalaca u Vecernjaku ja zakljucujem da ce rezultati izbora biti sledeci: 1. HSP Ruza Tomsic (prvo mesto i pobednik) 2. HSP (drugo mesto) 3. HDZ (trece mesto) 4. Laburisti (cetvrto mesto) 5. Kukuriku (peto mesto) Videcemo koliko sam ja u pravu i koliko komentari ljudi u Vecernjaku reprezentuju hrvatsko biracko telo.
Veceras je na HTV general Tus obznanio da su nizizemci zabranili ulazak HV-u Vukovar,taman prije pada.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Daljnji cvat trg. lanaca!? Neće dirnuti u strane banke!? Ne bih htio biti osoran prema cijenjenom autoru kolumne, ali neka se prisjeti kako je bilo sredinom i kasnih 90-ih kad su bile samo domaće banke i samo domaći trg. lanci. Vijorile su se par km shopping kolone na graničnim prijelazima jer su domaći monopolisti odrali kožu puku pretjeranim cijenama. Onda, kamatne stope na kredite koji su dijeljeni na kapaljku su bile dvoznamenkaste i ne samo to nego su te domaće banke bile samoposluga pol. eliti, a kasnije su morale biti onako očerupane i sanirane na teret poreznih obveznika. Progooglajte malo Glumina, Dubrovačka banka itd. Tko ni tome ne vjeruje, eno slučaja HPB koja je jedina bila u domaćim rukama i gdje je skončao njen nadobudni šef nakon što su otkrivene nevjerojatne pronevjere. Tako da ne ponovilo se - da domaći trg. lanci \"čuvaju hrv. proizvodnju\" kako sugerira autor i da domaće banke opet caruju na hrv. financ. tržištu!