Sisak ima sreću što u njemu djeluju tri naraštaja likovnih umjetnika, koji ne dopuštaju da se “sisački likovni krug” zatvori.
Gradska je vlast godinama, s više ili manje uspjeha i razumijevanja, nastojala pomoći svojim likovnim umjetnicima. Ako ništa drugo, barem ih se prisjetila za većih manifestacija, kada se javnosti prikazuju kulturni dosezi grada. Pohvalno je što je Marijan Glavnik dobio na korištenje radni i izložbeni prostor u Kranjčevićevoj ulici, što je Stjepko Rupčić dobio pomoć u projektu edukativnog likovnog centra, što je uređen radni prostor Damiru Šimiću.
Ipak, poznavatelji likovne umjetnosti često spominju i zamjeraju čelnicima grada neispunjene obveze prema dvojici umjetnika koji su Sisak trajno zadužili. Riječ je o Slavi Strieglu i Želimiru Janešu, umjetnicima koji su svojim djelom ime Siska u likovnom svijetu promovirali na najbolji mogući način.
Nakon ishitrene prodaje Gradske galerije Striegl i povlačenja donacije slika, još se ne nazire trajno rješenje za novi galerijski prostor. O ideji o otkupu bivšeg stana obitelji Striegl za muzejsko-galerijski prostor još se nitko ne želi očitovati.
Jednako je žalostan odnos prema pokojnom Želimiru Janešu, čija je vrijedna donacija gradu jednostavno nestala. Propuštena je i mogućnost da velikom umjetniku u Sisku ostane trajni spomen. Možda bi imenovanje sisačke šetnice, koju je osmislio, njegovim imenom, bilo najmanje što je još moguće učiniti. Dug dvojici umjetnika još čeka.
