Sad će svi željeti prihvatiti ruku Ante Gotovine i Mladena Markača, uslikati se, popričati, zagrliti. I kada su posrijedi njihovi prijatelji, pa tzv. obični ljudi koje je godinama boljelo srce i duša i mutio im se razum zbog sramotnog položaja hrvatskih generala u Haag. Ti će zagrljaji biti pravi, iskreni i zasluženi. No, među brojnima koji će sada stajati u redu da ih se uslika kako se grle s legendama bit će i mnogi licemjeri koji su nas godinama uvjeravali da je Hrvatska zapravo bila sudionica u prljavom ratu. I to po svom izboru. Da je hrvatsko vodstvo imalo zločinački plan, pa da su sad hrvatski generali, koji su slušali takva njihova naređenja, eto ti koji to moraju platiti. Da je javnost nacionalistička, nezrela, nekooperativna, da su takvi i novinari koji ne pišu osuđujući hrvatske generale, da je takva, uostalom i nacija koja većinski ne želi proći “katarzu” i priznati da je nastala na zločinu.
I dok su takvi svoju “katarzu” prošli prije godinu i pol dana, kada su Gotovina i Markač dobili kazne po kojima su iz zatvora trebali izaći kao bolesni i oronuli starci, u sudnici se dogodilo nešto nestvarno. Valja biti iskren i reći da nitko, gotovo nitko nije očekivao ovakav pravorijek Žalbenog vijeća. Jer je prebajkovit za one koji su godinama morali slušati kako je i hrvatski Domovinski rat prljav. Što se zapravo dogodilo 16. studenoga u haaškoj sudnici broj 1? Jedno hrabro sudsko vijeće naglavačke je – prvi put u haaškoj praksi – potpuno poništilo prvostupanjsku presudu na ovakav način. Sa – osjetili su to pravni stručnjaci – čak i dosta sprdanja s odlukama prvostupanjskih sudaca. No, za nas je važnije da su nakon ovakve presude hrvatski generali potpuno čisti. Hrvatska je potpuno čista i iz rata devedesetih izlazi jedina od sudionica “čista” po svim, pa i haaškim kriterijima.
Činjenica jest da nitko iz njezina državnog, političkog ili vojnog vrha nije u Haagu presuđen kao ratni zločinac. Presudom Gotovini i Markaču zapravo završava dugotrajni “rat”, samo drugim sredstvima protiv RH. Onaj koji je počeo prvog dana Oluje, 1995. godine, kada Carl Bildt šalje u UN poruku da Hrvati ubijaju na tisuće Srba, te da Franjo Tuđman mora završiti u Haagu. U tih dugih, gotovo 18 godina trudili su nam se utuviti u glave da je jednostavnije da i sami prihvatimo takve laži, jer, eto, “morate i vi proći katarzu”. Nakon ove presude, katarzu valjaju proći oni koji su vjerovali da zločini počinjeni u Domovinskom ratu, Oluji nisu nikakva slučajnost, pojedinačni, rezultat osvetničkih akcija pojedinaca i pljačkaša, nego instruirani i naručeni s vrha države, odobreni od “legionara” i “policajčina”. Ova presuda nije “oprala” generale, nije “oprala” Hrvatsku. Gotovina, Markač, Hrvatska – nikad i nisu bili prljavi, nego su to bili oni koji su cijelu naciju nastojali uvjeriti da je luda, zločinačka i da žrtva iz devedesetih ne znači baš ništa.
Najzalije mi je sto se sad u prvi plan guraju i mudruju i oni kojima su generali bili zadnja rupa na svirali,kojima je Hrvatska bolje odgovarala na optuzenickoj klupi nego slobodna i"cista" . Jucerasnji dan nam je ulio nove nade,veselju nije bilo kraja.Jedini koji je kvario raspolozenje svojom nedrzavnickom