Prihvaćaš li ispriku našega guvernera koji je
rekao da svakom građaninu New Yorka želi poručiti kako mu je žao
što se družio s prostitutkama i tako postao glavna zvijezda
velikoga seksi skandala te osramotio ne samo svoju obitelj nego i sve
nas? Imam važnijeg posla, odgovorila sam prijateljici koja radi u banci
na Manhattanu gdje, kaže ovaj tjedan svi razgovaraju o seksualnim
aktivnostima guvernera Eliota Spitzera koji je morao
podnijeti ostavku.
Pa nisam ja svećenik da mu otpuštam grijehe
– komentirala sam. “Ne možeš biti
indiferentna prema svemu tome. Ovo je mnogo veći problem od
podsmjehivanja guverneru uhvaćenu u grijehu. Ovdje je riječ o gubitku
povjerenja u političare jer ako je pokleknuo netko poput Spitzera koji
je plijenio moralnošću, a zapravo je privatno posve drukčija
osoba, to znači da treba zvoniti na uzbunu. Tko je onda doista iskren,
moralan, dosljedan od svih tih brojnih političara. Kuda ide ova
Amerika?”
Newyorškoj sam prijateljici priznala da useljenici iz
bivših komunističkih zemalja nemaju povjerenje u političare
pa ga nisam kao ona ni mogla izgubiti. Tvojoj se Americi neće
ništa dogoditi! Amerikanci će preživjeti još
jedan seksi skandal koji se vjerojatno ne bi ni otkrio da nije
predizborno vrijeme i da Spitzer nije utjecajan demokrat –
zaključila sam.
„Ma kakvi izbori, griješiš! Guverner je
stao nekome na žulj, a sve je počelo kad su kolege bankari zapazili da
Spitzer sa svojih bankovnih računa podiže velike količine gotovine. Mi
smo bankari postali produljenom rukom FBI-ja i svih tajnih službi jer a
da naš korisnik to ne zna ili odobri, možemo prijaviti kad
nam je što sumnjivo s većim dolarskim svotama koje netko
redovito podiže.
Strah od terorizma i provjera podmićuje li guverner koga doveli su,
eto, do izvanbračne postelje. Spitzer je potrošio oko 80
tisuća dolara na prostitutke“ – informirana je moja
prijateljica. Pa nije plaćao službenim karticama, trošio je
svoj novac i zbog čega bi država trebala špijunirati
što rade dužnosnici iza zatvorenih vrata ako sami sve
podmiruju? – i dalje sam je provocirala!
„Svi ste vi Europljani isti. Talijani, Francuzi, Hrvati...
vama je to svakodnevna pojava... političari i žene... sjeti se
što se događalo Clintonu, a nije potrošio ni
dolara na Monicu. Još se treba istražiti je li Spitzer
peglao guvernersku karticu za escort dame. Zar
vjeruješ da nije bar malo uštipnuo od
reprezentacije?” – pitala me.
Ipak mi se najlogičnijom u teorijama zavjere protiv guvernera čini
priča neke Heidi Fleiss koja je bila vlasnica lanca prostitucije u
Hollywoodu. Iskusna madam upozorila je da postoje ljudi, bogatiji i
moćniji od Spitzera, koji godinama posjećuju prostitutke a da nitko
nikada to ne dozna. Ona je pročitala FBI-jeve transkripte i zaključila
da se guverner odnosio arogantno prema prostitutkama. Tražio je dodatne
usluge, mijenjao cijenu i bio uvjeren kako mu ni jedna ništa
ne može. I onda je fatalna Kristen svodniku rekla da Spitzer nema
„guvernersko ponašanje“ nego
kočijaško.
“Koje ti ideje imaš? Pa zar bi supruga ostala uz
njega da je takav primitivac? Gledaš li ti na televiziji
kako ga podupire?” – i dalje je uporna moja u New
Yorku, a ne na „jugoistoku Europe“ odgojena
prijateljica. Gledala sam ja kako je Hillary stajala uza svog
muža poslije afere Lewinsky dok su svi govorili kako ga treba
napustiti.
A gledam i danas kako Bill stoji uz nju dok je u predizbornoj utrci za
američku predsjednicu. Neće Amerikanci izgubiti povjerenje u političare
zbog Spitzerova zabavljanja izvan kućne ložnice. Ali bi izgubili da se
ni jedna afera gospodarskoga kriminala, osobna bogaćenja političara te
namještanja poslova i uzimanja provizije iz državnih
blagajni nikad ne otkrije i ne kazni.
Pogled s Manhattana
