Zbog kojih su “viših ciljeva” bili žrtvovani hrvatski generali u Haagu? Čiji su bili interesi da ih optuže i potom osude u prvostupanjskoj presudi? Tko je sve u Hrvatskoj radio protiv generala i tko su ljudi koji su zaista počinili ratne zločine? To su samo neka od brojnih ozbiljnih pitanja koja će se postavljati u Hrvatskoj nakon povratka generala Ante Gotovine i Mladena Markača, a na koje se pravi odgovori možda neće nikada u potpunosti saznati.
Da bi se barem približno otkrilo kako je “haaška agonija” zapravo počela, trebalo bi raskrčiti šumu informacija, točnih i onih podmetnutih da se zametnu pravi tragovi, kako bi se došlo do istine. U tom se teškom zadatku lako može upasti u zamku novih problema i osvete, a to je zadnje što Hrvatskoj sada treba.
Za one koji žele više vremena posvetiti tim temama predlažemo čitanje knjige Miroslava Tuđmana “Vrijeme krivokletnika” koju su s uvažavanjem proučili i u Haagu.
William Tomljanovich, “stručnjak za hrvatske dokumente” i svjedok tužiteljstva, daje precizniju potvrdu o razmjerima Mesićeva nezakonitog postupanja s arhivom iz Ureda predsjednika RH. Tomljanovich je svjedočio 18. siječnja 2006. godine na Haaškome sudu u slučaju Ivice Marijačića i Markice Rebića te je potvrdio da “Haaško tužiteljstvo posjeduje točno 666 transkripata iz Ureda predsjednika RH, napisao je Miroslav Tuđman.
Stjepan Mesić je vladu Ivice Račana stavio pred gotov čin da legalizira dokumente koje je on već predao haaškim istražiteljima, što je izazvalo niz političkih potresa unutar vladajuće koalicije. Vlada je tako i sama postala sudionikom u nezakonitim poslovima jer je prikrila i pokrila Mesićeve nezakonite radnje. Predsjednik Mesić je vijestima britanskog televizijskog Kanala 4 dao pristup arhivi do 100 vrpci i 17 tisuća transkripata. Bez tih, u svakoj drugoj državi, pa čak i u Srbiji zaštićenih državnih dokumenata, tužiteljstvo Haaškog suda nikad ne bi podiglo optužnice jer, primjerice, kako bi znali za famozni brijunski transkript?
Kao što je glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte bila opsjednuta generalom Antom Gotovinom i u njemu vidjela projekciju Franje Tuđmana i Gojka Šuška, a u njegovoj optužnici odskočnu dasku za nastavak svoje karijere poslije Haaga, tako je i Stjepan Mesić bio spreman učiniti sve da umanji značenje koje je prvi hrvatski predsjednik imao u stvaranju samostalne Hrvatske vjerujući da će na taj način politički profitirati.
“Ja sam faktor koji omogućuje hrvatski početak pregovora s Unijom”, izjavila je glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte 20. travnja 2004. godine, a tu je rečenicu zapisala i u svojoj knjizi “Lov”, što potvrđuje da je politika bila umiješana u rad Suda u Haagu. Kad je iscrpila sve druge oblike pritisaka i ucjena, tužiteljica je nastavila uporno tražiti topničke dnevnike od Hrvatske, a njihovo postojanje nikad nije dokazano.
“Hrvatska je vodila pravedni i obrambeni rat, a smatram da su u Haagu krivi ljudi. Zločina je bilo i na našoj strani, ali nisu ih počinili ovi koji su u Haagu. Nisam zadovoljan rezultatima rada suda koji se nije pokazao dovoljno stručnim, nije onakav kakav je trebao biti”, rekao je predsjednik Josipović u New Yorku u rujnu prošle godine.
Hoće li se sada kad je i Haag drugostupanjskom presudom priznao da su u Haagu sjedili krivi ljudi otkriti tko su “oni pravi” zbog kojih su Gotovina i Markač bili sedam godina u zatvoru?
Hoće li se sada kad je i Haag drugostupanjskom presudom priznao da su u Haagu sjedili krivi ljudi otkriti tko su “oni pravi” zbog kojih su Gotovina i Markač bili sedam godina u zatvoru?
Komentara 5
Čestitam Jadranka na hrabrosti! Znamo svi ko je bio kukavičje jaje u Hrvatskoj i kako je uopće taj šarlatan i izdajica postao predsjednik. Trgovao je hrvatsku i njene interese za svoju fotelju iz koje je punu jednu deceniju sustavno ponižavao ovu naciju i pljuvao po njenim svetinjama, te se trudio da zatre sve ono plemenito i hrvatsko što njeguje hrvatski narod. Iako smo šutljiva nacija koja se ne buni, iako smo pustili ovu ljudsku nakazu da se iživljava sve ove godine, mrvice uzetog dostojanstva možemo vratiti upravo onako kako ti u svojoj kolumni kažeš. Stjepan Mesić mora jednostavno robijati zbog veleizdaje i pokušaja potkopavanja hrvatske države. I to je sva istina!
Nesporno su međunarodni subjekti bili zainteresirane za sredstvo ucjene s tezama tužiteljstva i zatvaranja bilo kojih visokih, ali nevinih Hrvata i branitelja. Međutim, sve te ucjene koje su Hrvatsku već puno koštale bile bi nemoguće bez suradnje ogromnog broja angažiranih antihrvatskih šovinista iz krugova jugonacionalista i pripadnika ili simpatizera komunističkog totalitarizma. Kako nisu mogli naći visoko rangirane domoljube koji bi zaista bili krivi, upregnuli su se u konstruiranje tužiteljičine "istine". Sjetimo se samo novinarskih objeda kao one Latin-Kosanovićeve, "Oluja nad Krajinom".
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Pa mi znamo tko je kriv ali je na kraju za to nagraden dozivotnim uredom i soferom umjesto da sjedi iza resetaka i promislja kakove je sve boli nanio nasim gradanima i nasim voljenim generalima i koliko je blatio prvogg Hrvatskog predsjednika. Patoloski je mrzio Tudmana samo zato sto ga izbacio kao pasce kad je vidio da radi za KOS i protiv Hrvatske drzave. Ako je Hrvatska pravna drzava kad tad treba mu suditi za sva zla sto je nanio nasim generalima i nasim gradanima koji su patili sve vrijeme do danas dok nam nisu generali oslobodeni svake krivnje.