Nije riječ o tome želi li Vlada nešto ili ne želi, Jadranka Kosor jednostavno mora pokrenuti niz promjena u državi kako bi uspostavila ravnotežu između onoga što se može i onoga što se ima.
Radit će se dulje, trošiti manje, živjeti skuplje i lošije jer je to jednostavno tako, i kod nas i oko nas. Mjere koje pokušava nametnuti HDZ uvodila bi i svaka druga vlada jer je javna tajna da je država trošila iznad mogućnosti, za što su prije svih odgovorni političari i banke koji su podupirali takav stil života. Prihodi od turizma Hrvatskoj će uvijek pomoći da ne potone, ali oni ne mogu donijeti više od pukog životarenja. Ne mogu svi biti sobarice i konobari!
Lijepo je što se predsjednik Josipović ispričava po susjednim državama za propuste svojih prethodnika, ali bilo bi dobro kad bi se ta praksa uvela i u odnose prema vlastitim građanima. Šuker je, primjerice, šest godina ministar, ali kad god govori o problemima i deficitu, za sve mu je kriva Račanova vlada, Škegro se nikad nije ispričao za pretvorbene grijehe, a ni Bandić za svoje megalomanske projekte. I Čačića bi se moglo pitati jesu li silne milijarde morale otići u ceste koje zjape prazne?
Vlast je godinama zloupotrebljavala svoju poziciju te je potaknula opći grabež javnog dobra – banke su iskoristile priliku da dobro zarade, a običan puk uhvatio se na taj lijepak, ako nikako drukčije, ušavši u minus s tri svoje plaće. HDZ je godinama na državnoj razini trošio novac koji nema, druge su to stranke činile na lokalnoj razini. Kada smanji prve povlaštene mirovine, Jadranka Kosor mogla bi se, primjerice, ispričati jer je i sama sudjelovala u kreiranju nerazumnih povlastica i inflaciji lažnih branitelja. Pokušaj da se povlačenje kriznog poreza predstavi kao uspjeh također je neodgovoran prema ljudima kojima će država, povrh drugih nameta, u godinu i pol dana oteti jednu mjesečnu plaću.
Prtljanje s poreznim stopama i ukidanjem poreznih olakšica nije ništa drugo nego namjera administracije da krizni porez uklopi u postojeći porezni sustav, ali ne bi oni da se to kaže i prizna. Nitko nije rekao hoće li prvi idući rebalans smanjiti proračunsku potrošnju i za koliko ili će je povećati? Tvrtke trpe gubitke, radnici ostaju bez posla, proračun je prenapuhan, broj umirovljenika raste, a oni ipak uvjeravaju građane da će svima biti bolje.
Nažalost, neće. Radnici koji su ostali bez posla znaju kako je to, mladi nezaposleni ljudi sa završenom školom također. Iza kulisa se ovaj tjedan štošta moglo doznati. Savjetnici, primjerice, govore jedno, potpredsjednik Vlade drugo, ministri se u četiri oka kunu da ništa ne znaju o mjerama koje bi morali provesti i zbog kojih bi, zarade li dva minusa, mogli ostati bez posla. Ovako proizlazi da je cijela priča o reformama i spasu gospodarstva samo alibi da bi javni sektor ostao bez regresa i božićnica, a harač nastavio živjeti i nakon što ga službeno ukinu.
Stručnjaci za javnu upravu, prof. Koprić naprimjer, tvrde da bi boljom organizacijom rada, a ne smanjenjem broja zaposlenih, uprava mogla biti 30 posto jeftinija. Slično je i s drugim javnim sustavima, ali da bi se to postiglo, tada na prvom mjestu moraju biti znanje i kvaliteta, a ne podobnost, stranačke ili rođačke veze.
Jedini problem kod nas je NEODGOVORNOST! Hrvatska je popljackana i unistena do temelja i to najvise od vladavine HDZa (prve i ove sada). Samo se govori kako je privreda unistena a niko ne spominje ljude. Ljudi su totalno unisteni, psihicki i fizicki. To se ne moze tako lako popraviti. Rijetko ko, osim politicara i njima slicnih, vidi bilo kakvu svijetliju buducnost. Toga nema! Tko ce oporavljati drzavu ako narod nema volje? Zasto se govori da su nasi ljudi neradnici? Zato jer nemaju volje za radom, jer znaju da koliko god da rade nista nece imati niti ce im biti bolje.