Hrvatska demokratska zajednica gubila je izbore osam godina, iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu. Njezina pobjeda potkraj 2003. godine bila je čudo, jer je HDZ na početku 2000. godine bio na izdisaju, u prvim mjesecima Račanove vlasti u anketama mu je potpora birača bila pala ispod 10 posto. Da je, unatoč tome, ostalo vjere u tu stranku, vidjelo se prilično brzo, za četiri godine, koliko je većini građana bilo dovoljno da prozre i odbaci ljevicu. Svako mudro vodstvo takve stranke nastojalo bi tu vjeru sačuvati i ojačati.
S Ivom Sanaderom na čelu, HDZ radi obratno, čini sve da tu vjeru iznevjeri i izgubi. Stoga je čudo i nova pobjeda HDZ-a godine 2007. Jer, već do tih izbora stranka je bila skrenula ulijevo i u izdaju nacionalnih interesa. Oporbenu zaštitu generala pretvorila je u njihov progon. Umjesto da sačuva ono malo banaka u hrvatskom vlasništvu, ona ih je nastavila prodavati. Umjesto da stvori jaku nacionalnu banku u koju bi prenijela novac državnih poduzeća i koja bi kreditirala gospodarstvo, ona je maksimalno išla na ruku bankama u stranom vlasništvu i njihovu profitu. Umjesto da obuzda državnu potrošnju i tako smanji zaduživanje u inozemstvu, ona se razbacuje novcem na određene skupine stanovništva podmićujući ih radi glasova na izborima. Umjesto da obuzda uvoz i potiče izvoz kako bi zaštitila hrvatsku proizvodnju i povećala zaposlenost, ona radi obratno. Umjesto da nastoji ojačati desnu medijsku scenu, ona jača lijevu te neke moćne medije, poput “Slobodne Dalmacije”, prodaje trajnim protivnicima HDZ-a. Dakako, sve to čini uglavnom Ivo Sanader, ali mu se nitko ne protivi, i to ponajviše zbog straha od napada u ljevičarskim medijima koji Sanaderu služe za njegovu promociju i za opanjkavanje ljudi u HDZ-u po njegovoj volji.
Unatoč tome, unatoč činjenici da se stranka uključila u “detuđmanizaciju” i da u gospodarstvu ništa bitno nije učinila, birači joj daju povjerenje i 2007. godine. Dakle, još je bilo ostalo vjere u HDZ koji je svoje birače u svemu bio iznevjerio. A iznevjeravat će ih i u novom mandatu, i zapravo se ništa bitno neće promijeniti poslije iznenadne Sanaderove ostavke.
Što je u dvije godine učinila Jadranka Kosor da bi prekinula temeljito uništavanje države i stranke u kojem je kao Sanaderova najbliža suradnica i sama uvelike sudjelovala? Njezino ponašanje i vladavinu moguće je tumačiti i iz njezine neodoljive potrebe da se podredi nekom autoritetu koji će joj uvijek davati za pravo i čije će joj postojanje i potpora biti smisao onoga što radi.
Prvi joj je autoritet bio Tito, drugi Tuđman, treći Sanader, četvrti Bruxelles. Njezin trijumfalistički govor u izbornoj noći, poslije najtežeg poraza HDZ-a u povijesti, ne da se drukčije objasniti doli njezinom vjerom da postoji neki autoritet koji je sluša i koji joj odobrava. S tim sljepilom dvije godine je opisivala Hrvatsku kao raj za koji je ona zaslužna, s tim sljepilom vjerovala je da je završetak pregovora s jednim savezom koji je pred rasulom, dakle, s Europskom unijom, dovoljan da bude obožavana i da pobijedi na izborima. U posljednji trenutak čini ono što je HDZ činio potkraj 2003. i potkraj 2007. godine te oba puta birače prevario. Vraća se, dakle, domoljublju i dr. Franji Tuđmanu. I što se događa? Velik dio HDZ-ovih birača ne izlazi na izbore, određeni dio daje glasove mnoštvu desnih stranaka i tako ih baca u vodu, dio birača koji se nikome nisu zakleli na vječnu odanost te su zgranuti korupcijom glasuje za neke lijeve stranke, a HDZ ostaje na najgorem rezultatu koji je dosad imao. Ali i to je znak da je vjere u tu stranku i te kako ostalo.
Za Kukuriku koaliciju glasovalo je manje od četvrtine svih birača. Hrvatska nije skrenula ulijevo, HDZ ima šansu da se oporavi kao i poslije 2000. godine, ali oporavit se neće bude li i treći put zaredom, sada u oporbi, iznevjeravao vjeru birača. Stoga iz njegova vodstva moraju otići oni koji su izdali i stranačke i nacionalne interese.
i lustracija...