Koliko je bilo lakše Ivi Sanaderu kad je planirao izlazak na
izbore 2003. Napisao je jamstvenu karticu, složio odlučne domoljubne
poruke, okupio provjereni tim, krenuo u pohod na birače i trijumfirao.
Istina, s tankom većinom, ali pobjedi se u zube ne gleda. Danas mu nije
tako lako. Jamstvena je kartica već viđena caka, a većina se Hrvata
ionako ne sjeća ni što je na onoj staroj pisalo, a kamoli da
zna što je ispunjeno. Zapravo, u javnoj percepciji
prevladava osjećaj, za koji se i ne traže argumenti, da su Sanaderova
obećanja ostala samo mrtvo slovo na jamstvenoj kartici. U Sanaderovu su
timu i dalje dobro poznata lica. No, dok su prije četiri godine
prštali entuzijazmom i poletom, danas se mukotrpno bore s
optužbama da su korumpirano i nemoralno društvo.
Priča o stanu Sanaderove zamjenice samo je najnovija potvrda. Očito ne
zaboravljajući sukobe iz predsjedničke kampanje, pa ni onaj zgodni
detalj kad je transkript njegova svjedočenja u Haagu
“slučajno” osvanuo pred novinarima baš u
središnjici HDZ-a, predsjednik Mesić je lukavo, ne
spomenuvši ni slovom Jadranku Kosor, ubacio u ring priču o
tome kako će se, osim ratnog profiterstva, morati istražiti i tko je
sve za Tuđmanove vladavine dobio vojni stan. Kao najslabija karika iz
lanca Tuđmanovih kadrova, J. Kosor našla se kako visi kao
vreća za udaranje. Za razliku od ministra Vukelića, koji je u aferi
Brodosplit imao javnu potporu premijera Sanadera i HDZ-a, Kosor sve
prolazi manje-više sama.
Sanaderu bi, čini se, bilo najjednostavnije usput je iskrcati iz vlaka
i tako se riješiti predizbornog tereta. No, bi li to bio
znak vjerodostojnosti i političkog poštenja?
Teško. Jer, i Sanader, i svi u HDZ-u, i birači odavno znaju
za priču o tom stanu. Deseci novinskih stranica ispisani su na tu temu.
No, nikome to nije smetalo toliko da bi J. Kosor bila odbačena kao
relikt Tuđmanova razdoblja. Sanader ju je uzeo u svoj najbliži krug.
HDZ ju je prihvatio za dopredsjednicu. Birači su 2003. i njezinoj listi
u zagrebačkoj I. izbornoj jedinici dali povjerenje, a nije osramoćena
otišla ni s predsjedničkih izbora. Dovođenje u pitanje
njezine pozicije na temelju stare priče otkriva količinu licemjerja u
politici. Kako bi Sanader objasnio njezino odbacivanje? Bi li rekao da
nije problem u stanu, jer za to je znao, nego u prašini koja
se dignula? Vjerojatnije je da bi je “nagovorio” da
se sama povuče. No, ni to ne bi ostalo bez pitanja kad je riječ o
političarki koja nikad nije govorila o povlačenju
Milorad Pupovac, koji poručuje Kosorici da poštedi javnost
svoje pojave, znao je kako je došla do velikog vojnog stana,
ali to mu nije smetalo da prije četiri godine potporom Sanaderu uvede
SDSS u državnu vlast. Potporu Vladi tada nije uvjetovao lustracijom nad
Sanaderovom zamjenicom. No, sad mu je i to dobrodošao
instrument pritiska na Sanadera od kojega želi ishoditi povrat
stanarskih prava izbjeglim Srbima. Jadranka Kosor je politički proizvod
Franje Tuđmana. I od toga je imala povlastice. No, treba li biti
žrtvovana samo ona u društvu u kojemu su mnogi zahvaljujući
politici profitirali? Što je s onima koji su dobivali
kredite s nezamislivih dva posto kamata, dok su ostali građani grcali
pod pet puta većim postotkom? Što je s novinarima koji su
se, zahvaljujući političkoj (pr)ocjeni, također priključili na to
kreditno pojilo? Što je s drugim podobnicima koje su uselili
u goleme vojne stanove, a čijih se imena javnost ne sjeća jer su se
razišli s HDZ-om i nestali s javne scene? Jadranku Kosor
sigurno ne treba štedjeti. Ali, treba li ona platiti za sve
njih?
Lijepa naša politika
Hoće li Ivo odbaciti Jadranku
