Kakva je to Europska unija u koju ulazimo 1. srpnja? Bilo bi najlakše reći “divna i krasna”, ali to bi bio odgovor iz 2004., ne iz 2013. godine. Ona je i dalje najveće jedinstveno tržište na svijetu, prosperitetna i socijalna Europa, unija od koje će Hrvatska imati vrlo mjerljive koristi u obliku investicija iz EU fondova, ali stanje u kojem se EU nalazi malo je složenije nego inače. Duh epohe, “zeitgeist” u kojem Hrvatska ulazi u EU obilježen je dvjema pojavama.
Prva pojava je dužnička kriza koja je otvorila suštinsko pitanje: hoće li EU uspjeti sačuvati euro kao valutu. Ako bi se zaista dogodila, dezintegracija se vrlo vjerojatno ne bi zaustavila samo na valuti. Proces dezintegracije zahvatio bi granice, tržište rada, ideju solidarnosti i razne druge europske vrijednosti građene tijekom više desetljeća integracije. Druga je pojava najava referenduma o izlasku Velike Britanije iz EU. Iz nje proizlazi vrlo ozbiljno pitanje koje, pojednostavnjeno, glasi: hoće li EU u budućnosti biti obična zona slobodne trgovine ili “sve bliža Unija”, što je mantra za kretanje u smjeru snažnijeg povezivanja?
Možda će proći godine ili čak desetljeća dok ne dobijemo precizan odgovor na to pitanje, ali udaljavanje Velike Britanije istog bi trenutka oslabilo težište EU. Kao i svako drugo tijelo, ni EU ne može ostati u stabilnoj ravnoteži ako nije poduprta u težištu. Bez težišta koje sve drži na okupu Unija se više ne može ni širiti. Sve dok ovi procesi budu dominantni unutar EU, Hrvatska će biti posljednja nova članica Unije.
