Najavljeno smanjivanje plaća saborskih zastupnika koje u prosjeku iznose oko 15.000 kuna pojedini dužnosnici i budući saborski zastupnici već su nazvali demagogijom ili se požalili da će morati tražiti drugi posao jer moraju od nečega živjeti, zaboravljajući da žive u zemlji u kojoj 29,3 % njihovih sugrađana živi na rubu siromaštva i socijalne isključenosti, a kojima su kao predstavnici naroda trebali osigurati bolji život. No, nažalost, to se nije dogodilo jer smo na začelju u EU među zemljama s najvećim postotkom građana koji žive pod rizikom od siromaštva. Lošije od nas u EU su samo Rumunjska, Bugarska, Grčka, Letonija i Mađarska. Pokazuju to podaci Državnog zavoda za statistiku "Pokazatelji siromaštva u 2014.", objavljeni u prosincu.
Ne mogu ni na godišnji
U Hrvatskoj 70,1 % građana živi u kućanstvima koja si ne mogu priuštiti tjedan dana godišnjeg odmora izvan kuće za sve članove kućanstva, a gotovo 63,7 % građana živi u kućanstvima koja ne mogu podmiriti neočekivani izdatak iz vlastitih sredstava a da se dodatno ne zadužuju. Prag rizika od siromaštva za četveročlano kućanstvo, dvije odrasle osobe i dvoje djece od 14 godina, prema DZS-u, u 2014. iznosio je 49.896 kuna na godinu odnosno mjesečno 4158 kuna. No, naši sugovornici drže da je prenisko postavljen i da je u nas daleko više siromašnih nego što to statistika pokazuje.
– Prag rizika od siromaštva računa se po prosječnoj plaći, pa ako prosječna plaća pada uzima se niži iznos kao prag rizika od siromaštva. Ako je on za četveročlanu obitelj 49.896 kn godišnje, to nije rizik od siromaštva nego krajnje siromaštvo jer obitelj s oko 4000 kuna mjesečno ne može podmiriti obveze za hranu, stanovanje, odjeću, a djeci ne ostaje novca ni za školski izlet. Licemjerni su to statistički pokazatelji siromaštva pa ispada da je zemlja bolje razvijena nego što jest i da je manje siromašnih nego što ih ima. U Hrvatskoj je broj siromašnih daleko veći. Prije nekoliko godina izračunali smo da je minimalna košarica za četveročlanu obitelj u stanu od 60-ak kvadrata 6800 kuna, a da bi obitelj mogla normalno podmirivati sve obveze treba joj oko 10.000 kuna. Kad prigovorimo da je prag siromaštva prenisko postavljen kažu nam da su to međunarodno priznate kategorije po kojima se on računa. To su statističke klopke zbog tako postavljenih mjerila kod nas i u svijetu – kaže sindikalist Krešimir Sever. I profesor socijalne politike Gojko Bežovan smatra da prag rizika od siromaštva više mjeri nejednakosti nego samo siromaštvo.
– Mi još nismo svjesni da je siromaštvo građana prijeteći problem. EU nas je prisilila da donesemo kakvu-takvu strategiju borbe protiv siromaštva, a imamo na raspolaganju i europski socijalni fond koji se može koristiti za obitelji u siromaštvu. Sve siromašne zemlje EU su rubne zemlje Europe. Zbog globaliziranog svijeta jeftini poslovi su otišli iz Grčke i Španjolske u Indiju i Aziju i ljudi s niskim kvalifikacijama koji su ih radili sada su suvišni u društvu i nemaju više što raditi. To je danas problem čak i južne Italije i Francuske u kojoj su u takvoj lošoj situaciji nekvalificirani imigranti – kaže profesor Bežovan.
Teško spajaju kraj s krajem
U zemlji u kojoj je prosječna plaća 5720 kuna i u kojoj gotovo 61 posto građana teško i vrlo teško spaja kraj s krajem zastupnici su posljednji koji trebaju kukati zbog smanjenja plaća imajući na umu da su sve vrijeme pristojno plaćeni, a jako su malo učinili da poboljšaju standard građana.
>> Gotovo svakom trećem djetetu u Hrvatskoj prijeti siromaštvo
>> UN-ovih 17 ciljeva: Siromaštvo iskorijeniti do 2030.
Dok jedni 100% invalidi (npr. djeca) dobivaju od države po nekoliko stotina kuna mjesečno a neki drugi po 25 tisuća kuna nema nama boljitka. Hrvatska naprosto nije socijalna država u rangu skandinavskih država ili Australije nego je sličnija državama Latinskee Amerike. Država bi trebala uvesti određene socijalne limite (kod invalidnina, mirovina i sl.) tako da razlika između najviše i najniže ne bude veća od 1:5. Isto bi trebalo vrijediti i kod plaća u državnom sektoru na način da ako je plaća čistačice 3 tisuće kuna direktora ne može biti veća od 15 tisuća. Zašto u ovoj prezaduženoj državi Đuro iz proračuna dobiva 25 tisuća kuna mjesečno a neko dijete s istim stupnjem invaliditeta iz proračuna dobiva 20 ili 30 puta manje.