Jesu li Tomislav Karamarko (i ostali) i Jadranka Kosor kandidati za predsjednika ili predsjednicu HDZ-a? Jesu li među “dragim gledateljima”, kako svojoj publici vole tepati tv-voditelji, gledatelji obaju spolova ili samo oni spola muškoga? Kad se bira najbolji sportaš godine, konkuriraju li samo mušakraci ili se natjecati mogu i žene?
Ta pitanja proizlaze iz sveopće zbrke što je u javnoj komunikaciji sve masovnije izaziva pogrešno shvaćanje brige o društvenoj ravnopravnosti spolova. Inače opravdano nastojanje da se u svakodnevnom nazivlju ne zapostave ženski likovi poprima karikaturalne oblike koji otežavaju sporazumijevanje.
Ambicija da se intervencijom u jeziku utječe na društevnu zbilju stara je koliko i sam jezik, a obično se razmahivala u vrijeme velikih prevrata iliti revolucija. Ono što ne bi uspjeli porazbijati, a što nije bilo u skladu s njihovom vizijom svijeta, revolucionarci bi jednostavno preimenovali - od kalendara do najvažnijih državnih institucija. Da ne idemo dalje, podsjetimo se da su političari u revolucionarnoj Titovoj državi postali društveno-politički radnici, državno je vlasništvo pretvoreno u društveno vlasništvo, seljak je nazvan individulanim poljoprivrednikom, politički protivnik neprijateljem naroda i države, poduzeća su preimenovana u osnovne organizacije udruženog rada..., a Cigani su, ne bi li im se promijenio društveni položaj, službeno prozvani Romima (koji je naziv vrlo brzo poprimio značenja što ih je imao i stari). Tu je i korijen zbrke o kojoj govorimo, a na koju se u članku pod naslovom “Jesu li i učenice učenici?” nedavno osvrnula i jezikoslovka dr. Milica Mihaljević (Hrvatsko slovo, 6. I.). Među primjerima kojima gđa. Mihaljević ilustrira zabune izazvane nerazlikovanjem gramatičkog roda i prirodnog spola, našli su se i oni prepisani iz dokumenta od kojeg bi se očekivalo da će zbrku izbjegavti, a ne produbljivati - važećeg Zakona o ravnopravnosti spolova. Neki su paragrafi toliko spolno korektni - i načičkani dometkom “ica” - da ih je gotovo nemoguće razumjeti. Posve je zanemarena jezična činjenica da “imenica muškog roda kojom se označuje vršitelj radnje obuhvaća i osobe ženskog i osobe muškog spola”. Recimo, imenica muškog roda “pravobranitelj” opći je naziv za svaku (apstraktnu) osobu, bez obzira na spol, koja se bavi obranom prava. Pravobraniteljica se pojavljuje tek kad na pravobraniteljsko mjesto sjedne žena.
Kao što se u položaju socijalističkog seljaka ništa stvarno nije promijenilo njegovim preimenovanjem u poljoprivrednika (on je i dalje snažio štalu i orao zemlju), tako se ni u stvarnom položaju žena ništa ne može postići promjenom (ili dodavanjem) gramatičkog roda. Karamarko teško da može biti kandidat za predsjednicu, Jadranka K. jest kandidatkinja za predsjednika. Gledatelj (m. r.) i gledateljica (ž. r.) su gledatelji (m. r., mn.) i nema nikakve potrebe za otežavanjem sporazumijevanja nametanjem ženskih likova. Za sportaša godine mogu se natjecati svi spolovi, za sportašicu, kad bi takvog natjecanja bilo, u načelu samo jedan.
Pavičić je zaboravio još dodati , da je od radnika postao djelatnik - posloprimac. Šta je to promijenilu u njihovom statusu , Pavičiću? Pa i ministrastvo poljoprivrede je ostalo ministarstvo poljoprivrede a nije postalo ministarstvo seljaka ili možda je?