Obično mislimo kako se društvo izgrađuje velikom stvarima i velikim događajima. Zacijelo nije lagano izgraditi društvo. Društvo u najširem smislu riječi označuje „bilo koji oblik trajne povezanosti ljudi koji neku vrijednost (neki cilj) nastaje ostvariti zajedno“. Postoje temeljna načela uređenja društva.
Ta temeljna načela su: načelo solidarnosti, načelo općeg dobra i načelo supsidijarnosti. Načelo solidarnosti (lat. solidare = učvrstiti, čvrsto skupa spojiti) govori o uzajamnoj povezanosti i obvezatnosti pojedinca i društva, ali i na višoj razini i o odnosu među nacijama i narodima.
Načelo općeg dobra je „sveukupnost onih društvenih uvjeta koji ljudskim bićima dopuštaju i pospješuju cjelovit razvoj njihove osobnosti.“ Načelo supsidijarnosti (lat. subsidium = pomoć iz zaliha, pripomoć) označava „pomoćni zahvat većega društvenog ustrojstva u korist pojedinih ljudi i u korist manjih životnih zajednica“.
To su načela koja su nit vodilja kako za pojedince tako i za društvene institucije. Međutim, svagdašnji život se sastoj iz sitnica u kojima se vidi kako konkretno ta načela primjenjujemo. Čini mi se jedan mali primjer lijep i da su u njemu primijenjena sva tri načela.
Jedan naš mladić radio je u Njemačkoj. Jedno jutro u pet sati ušao je na prvoj stanici na periferiji grada u tramvaj. Kako je bilo rano zimsko jutro bio je prvi putnik u tramvaju. Međutim, nije imao dovoljno novca da kupi tramvajsku kartu. Kad je ušao u tramvaj odmah je otišao vozaču i rekao mu što je posrijedi. Vozač mu je ljubazno rekao da sjedne. Na sljedećoj stanici ušla je jedna baka.
Kad je sjela vozač tramvaja je otišao do bake i zamolio je da mu da nešto novca kako bi mogli zajedno njih troje kupiti tramvajsku kartu našem mladiću. Kad je baka dala novac vozaču, vozač je izvadio kartu, poništio je i pruži mladiću. Mladić se ljubazno ispričao i zahvalio im. Na trećoj stanici već je vilo više putnika i tramvaj je ubrzo bio pun. Čini mi se da se društvo u najužem smislu izgrađuje ovakvim malim životnim primjerima.
